Život je
jednostavan. Samo se moraš naviknuti da ćeš sve morati sam. Ustati kad padneš.
Ići naprijed kad si bez atoma snage. Vjerovati kad se sve suprotnim čini. A
onda shvatiš da sreća ne dolazi zato što se nešto namjestilo, već zato što si
ti tako odlučio. Ne žaliti se na svaku. Pustiti druge da budu u pravu. I
uživati u sitnicama. Ima nešto u kratkoći života. Natjera te da se više
pozabaviš onim bitnim stvarima. A onda se stvori osjećaj da sve nekako ima
smisla.
Život me naučio
da ne čekam neki idealni put pred sobom. Jer nije život kad se više čeka, nego
živi. Krenem, a onda se stvari počnu slagati od sebe. I s jednog puta život te
preusmjeri na drugi. I vidiš da je tako trebali biti. Samo vodi računa da
zahvališ na onome što je bilo dobro. Jer život tvoje zahvale umnoži. A tvoje
poraze pretvori u lekcije. I odjednom je više samilosti i blagosti za druge
ljude. Jer znaš da život nikoga ne mazi. I nikome nije lako.
