Pojedini ljudi
su pakao. Biti sam nije sramota. Biti s bilo kim, to već jest.
Iznenadio me je
taj ženski inat.
Čvršći od
kamena, veći od planine, ustrajniji od upornosti. Njihov inat se pretežno
probudi nakon razočarenja i tada te sahrane.
Koliko god da im
se javljao, smatrat će te mrtvim.
Što god radio,
nećeš moći biti isti u njihovim očima, njihovoj glavi i njihovom srcu.
Izbrisat će te
kao da nikada nisi niti postojao, a bio si smisao njenog postojanja.
Istina, nisu ni
ljudi mala slova na papiru da ih brišeš gumicom, ali zato, neki ljudi jesu
veliko smeće. A dobro je poznato gdje je mjesto takvima.
U kanti za
otpad.
Riješiš ih se i
osjećaš olakšicu. Lakše dišeš.
Ne pada ti na
pamet da ponavljaš identičnu grešku iznova.
Uživaš u samoći
od koje si godinama bježao, govoreći kako je usamljenost pakao.
Naprotiv,
pojedini ljudi su pakao. Biti sam nije sramota. Biti s bilo kim, to već jest.
Upravo iz
spomenutih razloga, opasno je razočarati ženu.
Činit će ti se
da je pretvorena u čudovište, bezosjećajnog monstruma, odbojnu nedodirljivost –
što je pogrešno.
Zna ona voljeti.
Može ponuditi bezuvjetnu ljubav. Uložiti posljednji atom snage.
Samo, neće.
Prihvatit će
onoga tko će to učiniti isto za nju.
