Omiljeni
talijanski aperitivo u kojem se najčešće uživa nakon posla i u večernjim satima
do prije dvadeset godina moglo se pronaći samo u talijanskim osterijama
(konobama), ali danas je posvuda. Aperol Spritz nedavno je i proglašen
omiljenim pićem prije večere u Italiji.
Za
Aperol Spritz potrebno je tek nekoliko sastojaka – Aperol (gorko-slatki liker
svijetlo narančaste boje), kockice leda, ohlađeni prosecco, gazirana voda i
kriška naranče ili maslina za ukras. Encijan, rabarbara, kininovac, gorka
naranča i aromatično bilje neki su od sastojaka likera koji su braća Barbieri
predstavili 1919. na Međunarodnom sajmu u Padovi.
Dobitna
kombinacija recepta
Korijeni
Aperola Spritza vode nas u 19. stoljeće, kada je Austrija okupirala Veneciju i
vladala njome desetljećima. Kako Austrijancima nije bilo po guštu venecijansko
vino, uvezli su svoju tradiciju špricera, dodavanja gazirane vode u čašu
bijelog vina. Ideja da prosecco zamijeni vino i razigra gorki liker došla je
mnogo kasnije, kada su Mlečani zaključili da je razvodnjeno vino prelagano. Bez
filozofiranja iskoristili su Aperol, Select, Campari ili Cynar i dobili posve
novo piće.
Braća
Luigi i Silvio Barbieri nakon sedam godina eksperimentiranja u očevoj
destileriji došli su do dobitne kombinacije recepta, a liker se ubrzo počeo
reklamirati kao piće s niskom količinom alkohola od kojeg se lakše mršavi.
Padova,
Venecija, Treviso i Vicenza objeručke su se prihvatile slaganja novog koktela,
a svaki grad imao je nešto drukčiji recept. Do kasnih 90-ih, srednjovjekovni
trgovi i kamene uličice Padove petkom uvečer bi se napunile veselim studentima
koji su uživali u Aperol ili Campari Spritzevima.
Tajna
uspjeha
Kako
bi osigurao kontrolu nad venecijanskim tržištem, Campari je kupio Aperol 2003.
i proširio ga po Milanu, gdje se počeo posluživati u elegantnoj balon-čaši.
Visoka čaša simbolizirala je uzdizanje pića od skromnih osterija u barove više
klase, a ciljana publika postali su ambiciozni milanski šmekeri i yuppiji.
Nakon toga, narančasti val se počeo fino valjati.
Neki
će reći da je tajna uspjeha u boji koja asocira na zalazak sunca u more i
pogledu s ljetne terase, a drugi ističu dobitnu kombinaciju aromatičnih okusa i
naranče. I dok svijet još nije bio spreman za intenzivnu gorčinu Camparija,
Aperol im se s vremenom uvukao pod nepca.
Istinski
ljubitelji narančastog pića ipak nisu bez prigovora. Smeta im što je originalnu
maslinu izgurala naranča koja nema dašak potrebne slanosti da bi ublažila
slatkoću pića. U ozbiljnijim venecijanskim barovima masline i dalje plivaju
Aperol Spritzom, povremeno stvarajući nelagodu gostima koji ne znaju što bi s
košticom. U Trevisu se pak dodaje i naranča i maslina, kao i više leda i
Aperola. U Veneciji gosti polako posežu za manje slatkim Select Spritzom, a u
Padovi se ponekad i nađe kombinacija Campari i Aperola ili Cynara.
"Aperol
Spritz je himna sporosti. Želja za produljenjem trenutka prije večere. To je
izgovor da pijemo, grickamo i ostanemo još malo zajedno prije odlaska
kući", lijepo kaže gastronomska stručnjakinja Eleonora Cozzella za
bbc.com.
