Raspadne
se tvoj život na stotine komada, a onda ga sastavljaš. Povezuješ. Lijepiš.
Komad po komad. I shvatiš da je nemoguća misija vratiti sve to na staro.
Oslobodiš srce zamjeranja i traženja krivaca, te kreneš naprijed. I upravo tada
uočiš dvije vrste ljudi. Onih koji će ti pomoći da sastaviš ono rasuto i onih
koji će te još više pokušati razdvojiti Povrijediti. Dokrajčiti. Zaboravi na te
druge i makni se od njih! To su lešinari koji se hrane na tuđoj nevolji.
Biraj one prve. Biraj one s dušom. Oni sa srcem čovjeka su bitni. Nevjerojatno, ali čudesan je osjećaj kad znaš da je nekome do tebe stalo. Rasteš kad znaš da imaš nečiju podršku. Makar malu. Uho za slušanje. I ruku preko ramena. Živiš ispočetka. A tvoj život ponovno se spaja u jednu cjelinu. Stojiš tako pored svake svoje rane, gledaš ih i govoriš: „Niste me uspjele uništiti.“ Nova šansa je pred tobom. Svakog dana.
