Istraživanje
iz 2015. pokazalo je da se mišljenje o tome što čini ljepotu širi kao zaraza,
što navodi na to da se zapitamo: Mogu li se u modu vratiti ljepotice bez šminke
i Photoshopa?
Pitanje
za razmišljanje: Je li britanski glumac Benedict Cumberbatch atraktivan? Dok
neki to uporno govore, drugima nikako nije sjeo. Štoviše, neki su njegovo lice
usporedili s njuškom vidre, a opet, ima ogromnu vojsku obožavatelja kojima je
sigurno privlačan. Na koncu, mogu se pronaći i neke njegove fotografije na
kojima zaista može proći pod “sladak”.
Je
li to zato što ponekad vidimo nešto što je cijelo vrijeme bilo ispred nas, ali
nismo primjećivali, ili je to zato što je privlačnost zarazna? Naime, prema
studiji iz 2015. objavljenoj u Advances in Consumer Research, pokazalo se da
mišljenja drugih ljudi o tome što se smatra privlačnim u konačnici bitno utječu
na to kako će o tome suditi drugi.
U
temelju je eksperiment u kojem su od ispitanika tražili da ocijene koliko su
ljudi na fotografijama koje su im pokazane atraktivni. Ponekad su ispitanici
znali kako su ljudi prije njih ocijenili te fotografije, dok im u drugim slučajevima
nisu bile poznate te informacije. Pokazalo se da su ljudi koji su imali pred
sobom ocjene drugih ljudi obično dolazili do zaključka koji je bio jednak
njihovom. To znači da je na njih utjecala i percepcija drugih ljudi te da se
držimo nekih standarda, a da to ni ne znamo.
No,
zašto bi bilo tako? Na koncu, koga briga ako se vama sviđa netko, a nekom
drugom ne? Po ovome ispada da ljudi internaliziraju tuđe standarde ljepote i
udovoljavaju im, čak i ako to ne shvaćaju.
Dakle,
ova studija tjera na preispitivanje: Je li Ryan Gosling doista privlačan? Ili
oni koji tvrde tako učine da svi počnu tako razmišljati?
Očito,
to je samo još jedna studija koja pokazuje koliko je važno da prestanemo
nametati standarde ljepote koje prihvaćaju današnji mediji i društvo, tako da
se sve promatra kroz tu prizmu.
Na
internetu se mogu pronaći fotografije Beyonce koje nisu provučene kroz
Photoshop i postale su viralne, što je vjerojatno samo još jedan primjer da
ljepota koju društvo često nameće ženama nije stvarna, već ju proizvode tone
šminke i fotošopiranja, što s vremenom postaje normalno.
Ukratko,
možda je vrijeme da se prestane inzistirati na tome te da u medijima bude više
raznolikosti, tako da se više ljudi u stvarnom životu može poistovjetiti s
“atraktivnima”.
Kad
već znamo da je atraktivnost zarazna, zašto ju ne bismo prenosili kao zarazu?
