Ne molite za ljubav one koji nemaju vremena za vas, one koji misle samo na sebe. Nikada to ne radite.

​Ne zaslužuju vas oni koji čine da se osjećate nevidljivo i beznačajano, sa njihovom ravnodušnošću. Vi zaslužujete nekoga ko svojom pažnjom čini da se osjećate važni.

 

Ljubav se mora ispoljiti, ali nikada ne treba za nju moliti. Kada morate to da radite to je najveći izraz emotivne nepravde, neravnoteže koja karakteriše raspoloženje u vezi.

 

Zaslužujete nekoga ko priča malo, a radi mnogo. Ne zaslužujete nekoga ko vas traži samo kada je to njemu potrebno, već osobu koja je na vašoj strani čak i kada imate potrebu, a ne samo kada je u pitanju interes.

 

Zaslužujete nekoga ko, bez bilo kakvih očekivanja, vas pušta unutar sebe, osjeća vas i čini da se osjećate važno u njegovom životu.

 

Na kraju krajeva vrlo je jednostavno, osoba koju zaslužujete je ona koja kada ima slobodu izbora, približava se vama, cijeni vas i posvećuje vam vrijeme i misli.

 

Kažu da ne postoji nedostatak vremena, već volje, jer kada čovjek zaista nešto želi, zora se pretvara u dan, utorak u subotu i jedan trenutak se pretvara u mogućnost.

 

Takođe je rečeno da oni koji očekuju previše, ostaju razočarani i pate. Razumljivo je, dakle, da se moraju revidirati naša očekivanja i ubaciti u glavu „ne očekujte ništa ni od koga, samo od sebe“.

​

​Jer nade i očekivanja su često (ne sve) osnova emocionalnih fijaska i zbog toga dolazi do nedostatka interesovanja za stavove drugih.

 

Tada posmatramo šta drugi rade ili kažu kao obmanu, osjećamo mnogo bola. Emocionalni bol djeluje na mozak na isti način kao i fizički bol.

 

​U tom smislu morate napraviti važnu razliku, tj. morate dati psihološkom stresu važnost koju ima. Ne treba ignorisati čak ni jak bol u stomaku ili nepodnošljivu glavobolju .

 

Zašto onda ignorisati emocionalnu bol? Ne možemo dozvoliti da vrijeme izliječi bol, moramo da radimo i naučimo lekcije koje nam pomažu, na isti način na koji bi prestali da jedemo čokoladu ako bi otkrili da je to uzrok našeg bola u stomaku.

 

To je veoma važno, jer u društvu postoji pogrešno uvjerenje da psihološko uznemirenje predstavlja znak slabosti i da će vrijeme izliječiti rane bez potrebe za „dezinfekcijom“ ili zavojima i flasterima kako bi se spriječilo krvarenje.

 

Cijenite sebe, želite dobro jedni drugima.

 

Posvetite vrijeme ljudima koji to zaslužuju, koji čine da se osjećate dobro. Ne molite za pažnju, prijateljstvo ili ljubav nikoga. Ko ti želi dobro, on to i pokazuje.

 

Ako proživljavate situaciju emocionalne nepravde, zapamtite sljedeće:

 

Nemojte zvati one koji ne odgovaraju na vaše telefonske pozive. Ne tražite one koji ne osjećaju vaše odsustvo. Nemojte pisati i ne potčinjavajte se ravnodušnosti koju su vam pokazali ignorisanim porukama ili neosnovanom tišinom.

 

Nemojte čekati one koji vas ne čekaju, cijenite sebe i prestanite da molite za ljubav. Kao što smo rekli, ljubav mora biti pokazana i osjećajna, ali nikada izmoljena. Vaša ljubav treba da bude rezervisana za one koji ti žele dobro i razumiju te bez osuđivanja.

 

I ne zaboravite vrijednost vašeg osmijeha u ogledalu. Volite sebe, želite dobro sebi i cijenite sebe zbog svega što jeste, a ne zbog onoga što neko ko vas ne zaslužuje misli o vama.

(uspesnazena)