Otiđi od
onog od koga strepiš, zbog kog dišeš s pola pluća jer ti tijelo neće oprostiti
toliko šutnje, jer ti ćeš možda pristati, ali duša neće. Otiđi od lošeg čovjeka
i možda izliječiš panične napade, anksioznost ili depresiju, jer to ne znači da
ne voliš život -nego ne voliš takav život s takvim čovjekom.
Zašto neki
ljudi nisu dobri jedni s drugima? Zašto je toliko loših brakova i loših veza,
loših roditeljstava i loših prijateljstava? Neki ljudi jednostavno nisu dobri
sami sa sobom pa tako ni za druge.
I sve zato
jer im nije dobro, jer im sunce nije dovoljno žuto, a mjesec im je nakrivo
postavljen. Pa kako će im onda bilo koji čovjek biti po mjeri.
Neke je
ljude nemoguće usrećiti
Ima tako
ljudi nakrivo nasađenih, pravljenih da u svemu vide nešto loše i neku krivnju.
Njih je nemoguće, sasvim ih je nemoguće usrećiti, jer od kada otvore oči vide
svuda tuđu nepodobnost.
Uvijek vide
kako je, na primjer, netko loše parkirao automobil, kako je pogrešno obučen,
kako netko ne zna što radi, kako ga loše gleda.
Takvi ljudi
vide kako je neko prost ili glup, ružan ili pokvaren i tako bez kraja i konca. Takvom
ne valja nijedna žena niti muž, nijedno dijete, svoje ili tuđe.
Oni
generiraju nesreću oko sebe, jer ako njima nije dobro – a nije, nitko se pored njih na vatri ne može
ogrijati, nasmijati ili uživati, kako i smije. Vidim ih kad dovedu nekog svog na
pregled i jasno je što su ga doveli, jer se pored njih svatko suši kao ocvali
cvijet.
Nema svrhe
ništa reći čovjeku koji je “priveden” kao prepoznat pacijent, jer se vraća s
takvim čovjekom u kuću gdje je s njim cijeli dan, od jutra do večeri. I nema tu
onda sreće i nema psihologije, jer svaka je psihologija demagogija kada život
nesretno vežemo za teškog čovjeka, oštrog pogleda i turobne misli.
Odustani od ljudi kojima nisi dovoljno dobra!
Takav
čovjek kao dementor iz Harry Pottera isisa svaku sreću iz svakog čovjeka. I
dođe mi da kažem privedenom pacijentu, ženi, djetetu – ništa ti nije, samo bježi, samo se sklanjaj
ovome s puta, makar ti bio najbliži.
Odi od
njega ako veneš zbog njega, ako sjediš na pola stolice, ako zaustaviš dah kad
kroči u sobu, ako te strah što će reći i što će učiniti, ako se zbog njega
osjećaš uznemireno, ako zbog takvog nekog ne spavaš.
Ako zbog
takvog čovjeka ne rasteš, ako se ne smiješ, ako si s nekim i sam skroz
pogrešan, ako je tvoja sreća za njega neprilična i radost ne možeš podijeliti s
njim. Odi od onog od koga strepiš, zbog kog dišeš s pola pluća jer ti tijelo
neće oprostiti toliko šutnje, jer ti ćeš možda pristati, ali duša neće.
Odi od
lošeg čovjeka i možda izliječiš panične napade, anksioznost ili depresiju, jer
to ne znači da ne voliš život nego ne voliš takav život s takvim čovjekom.
Ne budi
pored onog tko te ne gleda lijepo, kome si sav nekako neodgovarajući, makar ti
on bio najbliži. Od najbližih se čovjek najgore razboli, a nikad od onih
udaljenih.
Sačuvaj
sebe za sebe i za one koji će te znati jednako voljeti kao ti njih
Budi s onim
kome si lijep, kome si dobar – u braku, životu, prijateljstvu, roditeljstvu. Ne
grij one nezagrijane i ne otopljavaj zaleđene. Mani se ćorava posla, takvo što
i ne pokušavaj. Tko ti je uopće i rekao da nastaviš pokušavati. Skloni se od
ljudi kojima nisi dobar, jer njima često to nitko nije.
Samo
nestani i pusti ih da se, bez onoga koga napadaju, njihov bijes okrene od tebe
ka njima. I ostavi ih njihovom “zelenilu”, jer nekima stvarno nema pomoći. Oni
su nesretno sastavljeni pa zato ti ne sastavljaj nikoga drugog, nego se svojim
rasturenim dijelovima pozabavi.
Tatjana
Milenković / amazonke
