Mačak Duje
je od rođenja bio neobičan. Razrok je, čudno sjedi i zamišljeno gleda u
daljinu. Sad je postao atrakcija u kampu u Veloj Luci.
Davno je, ima od toga više od pedeset godina, pokojni Vice Vukov prvi put izveo svoju slavnu Bodulsku baladu. Tešku, ispucalu skladbu o životu na otoku, o neverama, kišama i zgrbljenim leđima koji im prkose.
Davno je,
ima od toga četiri godine, slavni mačak Duje prvi put svojim šapama kročio na
korčulansko tlo.
Ako se zaputite prema Veloj Luci, u smjeru kampa Mindel, možda budete imali toliko sreće i naletite na Duju u njegovoj karakterističnoj pozi. Ne možete ga promašiti. Sjedi Duje u hladu, zamišljen, zgrbljen i naslonjen na solju nagrizen kamen. Sjedi u hladu propupalih maslina. Sjedi pod mesnatim listovima razgranate čuvarkuće. Sjedi u dvorištu. Sjedi pred morem.
Sjedi kao
što ne sjedi nijedna mačka. Sjedi kao stari, umorni čovjek, pomiren sa životom.
– Duje
zapravo nije otočanin. Na Korčulu ga je donijela sestra iz Kaštela jer ga je
neko bacio u vrt – otkriva nam Ana Marija Maričić, Dujina posvojiteljica.
Čak i tada, kao mačić, dok još nisu znali za njegove sjedilačke navike, Duje je odudarao od ostatka mačje familije. Ima ih u kampu, uz njega, još devetero.
– Jest,
bio je malo neobičan s onom svojom njuškom, ali mislili smo da samo ima zečju
usnu. Kako je rastao, počeli smo primjećivati da ima malene uši, ukrivljen nos,
razroke oči i zdepasto tijelo. A onda je počeo sjediti. Stalno to radi.
Normalno hoda, radi što već ima raditi, i u jednom trenutku sjedne. Ostane tako
po petnaestak minuta, gledajući u jednu tačku – priča Ana Marija.
Duje je postao atrakcija u kampu.
– Prošlo
ljeto se jedan turist preplašio i rekao da zovemo veterinara jer je jednoj
mački slomljena kičma. Istrčala sam s recepcije, a ono Duje sjedi u hladu kao
da su mu sve lađe potonule – smije se otočanka.
Inače, priča nam, Duje je jako mazan. Odlično se slaže s drugim mačkama i djecom. Ne svađa se s mužjacima. U februaru ne trči za mačkama i nikad nije imao curu. Problem je jedino što ne može ništa uloviti jer preglasno diše pa se ne može prišuljati pticama i miševima. Ali bez brige, kaže Ana Marija, jede bolje od ljudi.
– Osim
svoje hrane, redovno se potajno zavuče u kuću, popne na štednjak i otvori
poklopac lonca. Naučio je to raditi njuškom. Ako ne uspije, sruši lonac na pod.
Ma ne ljutimo se, ko se može ljutiti na njega – prepričava vlasnica.
