Suvremena etiketa virtualnog ponašanja osuđuje taj nimalo elegantni način da prekinemo komunikaciju bez objašnjenja, ali postoje li situacije u kojima je tihi fade out određenog odnosa sasvim prihvatljivi završetak?

Tehnologija nam je donijela bezbroj fenomenalnih izuma koji su promijenili čovječanstvo i svakodnevni život nabolje, ili je to barem službeni narativ koji si ponavljamo. U svakom slučaju, dating aplikacije nisu nužno u rasteru ponajboljeg od tehnološkog napretka. Jest da sad možemo brže nego ikada doći do nikada veće količine osrednjih spojeva pa nam statističke šanse da pronađemo princa u kreketavoj bari eksponencijalno rastu, ali između neželjenih dick picova, kriminalno loših uleta i povremenog iskustva da komunikacija za koju nam se čini da možda čak i nije katastrofalna prestane bez upozorenja, čini se kao da smo same sebe osudile na romantični pakao čim smo otvorile vatrenu ikonicu.

Dalo bi se štošta reći, a štošta se i reklo, o sudbini suvremenog dating života, ali zadržimo se zasad na jednom od neugodnih nusproizvoda ljubavne tehnologije. Kao što zna svaka osoba s redovitim pristupom internetu, ghostati nekoga znači prekinuti uspostavljenu komunikaciju tako što jedna strana naprosto prestane odgovarati na poruke, bez najave i objašnjenja. A po pravilima dobrog ukusa i pristojnog ponašanja, poželjno je izbjeći takav outro iz koliko god beznačajnog odnosa.

Činjenica je da je uvijek neugodno izvisiti, a nedostatak suvislog završetka može nam onemogućiti da otpustimo i prebolimo ljubavni promašaj po kratkom postupku. Raskinuti odnos bez da zaista raskinemo odnos ružno je i djetinjasto, a učinci na samopouzdanje i povjerenje osobe koja ostaje u neugodnoj jeci neodgovorenih poruka dokazano su devastirajući. Ne činimo ni same sebi uslugu ako bježimo od konflikata, neugodnosti i odgovornosti za načine na koje naše ponašanje utječe na druge ljude. Ali postoje li ipak situacije u kojima je prihvatljivo, ili čak poželjno naprosto – iščeznuti?

Prosječna si žena možda ponekad i poželi da se poneki nesuđeni fling pretvori u prozračni duh prošlog vremena kroz koji može naprosto proći osjećajući tek da ju je na trenutak prošla hladna jeza. U krajnjoj liniji, to je puno bolje od scenarija kad nam se bivša osoba vrati kao zombi, što će reći da taman kad smo mislile da smo vezu pristojno zakopale i dostajno oplakale, eto osobe neodređeno vrijeme kasnije u osjetno derutnijoj varijanti kako mumlja nešto o tome kako se ne sjeća zašto smo ikad prekinuli. The horror...

Volimo misliti da smo zrele i odgovorne osobe koje se znaju nositi s neugodnim zaokretima u životu, i možda smo spremne prisegnuti pred sudom da nikada nismo napravile ništa etički dubiozno na svojim romantičnim putešestvijima. Ali činjenica koja vrijedi za veliku većinu nas jest da smo vjerojatno nekad zeznule nekoga tko to nije nužno zaslužio, a da nismo puno razmišljale o tome. Nije idealno, ali dogodi se. Štoviše, ponekad je najelegantniji izlaz iz odnosa-koji-to-baš-i-nije jednostavno pustiti da komunikacija zamre. Želimo li zaista baš svaku komunikaciju s nekim završavati formalnom izjavom i dobrim željama?

Ako u svojim nadobudnim ljubavnim potragama naiđemo na osobe zbog kojih se osjećamo nelagodno, čije nam ponašanje u nekom trenu počne izazivati samo jezu i grozu, pa čak i ako shvatimo da interes zamro prije nego što se stigao rasplamsati, rastezati razgovor koji nitko ne želi voditi potencijalno je gore nego naprosto pustiti da tišina učini svoje.

Naravno da nećemo značajan odnos završiti neodgovorenim pitanjima i porukama koje ostaju seen, i ako osoba za koju se nadamo da će shvatiti hint ipak zatraži objašnjenje, važno je skupiti dovoljno prisebnosti za makar nekoliko nježnih klišeja da se smire duhovi neostvarenih ljubavi.

Ukratko: izvažite dobro što dobivate, a što gubite kad donosite odluku o načinu kako zaključujete ljubavnu priču koju ste ispratile u slijepu ulicu. Život je prekratak da bismo trošile dah i palčeve kako bismo svaki razočaravajući susret ispratile eulogijom… ali taj isti život ima neugodnu naviku tu i tamo nam opaliti karmičku pljusku, pa vrijedi pripaziti što i kako ostavljamo za sobom.

Piše: Ana Fazekaš - Elle