Ne zabrinjavaj se budućnošću koja još nije tu ili koja možda nikada neće biti, zapostavaljajući sadašnji trenutak i ljude u njemu. Ne razmišljaj o tome što bi se jednoga dana moglo desiti jer pitanje je hoćeš li taj dan o kojem brineš uopće doživjeti. Ne zabrinjavaj se što se događa negdje u svijetu, jer tvoja moć i utjecaj sežu samo do onog mjesta dokle sežu tvoje riječi i tvoje tijelo, dalje od toga ne možeš nikoga i ništa mijenjati.

Reci “nije me briga” i pusti ljude što se žale na druge. Možda ne žele znati da u sebi imaju dovoljno posla da im je ulazak u tuđi život zapravo samo izlika da ne bi radili i mijenjali nešto u svome. Ne gledaj kako se tko ponaša, što je tko učinio, kuda tko ide, kakve su mu namjere jer u konačnici ne znaš njegovu priču, pa otkuda ti pravo da možeš nešto o njemu suditi. Pusti druge da žive svoj život, ako im možeš pomoći – pomogni im, a ako ne možeš – ne smetaj im.

Reci “nije me briga” i prestani razmišljati o prošlosti. Prestani govoriti „što bi bilo – da je bilo“ i počni više djelovati. Ostavi se briga o onome što ne možeš promijeniti, na što ne možeš utjecati jer one te mogu samo slomiti a ništa nisi dobio. Reci “nije me briga” i prestani prihvaćati ponude koje te spuštaju, koje te podcjenjuju i čine manje vrijednim. Budi dovoljno strpljiv da sačekaš samo ono što zaista zaslužuješ.

Reci “nije me briga” i okreni se pozivnim stvarima. Okreni se ljudima koji će te inspirirati da učiniš nešto vrijedno i plemenito a otiđi od onih koji jedva čekaju usisati tuđu negativnu energiju. Počni češće govoriti “nije me briga” ne iz sebičnih prohtjeva, nego jednostavno zato što te većina stvari u životu ne mora i ne može biti briga, jer ti tu ništa ne možeš napraviti. Kada odbaciš takve stvari okreni se onim ljudima do kojih ti mora biti briga i živi s njima i za njih.

Mario Žuvela   prijatelj.org