Na telefonski poziv se javila iz Zagreba govoreći kako u
pauzama između proba završava intervjue. Lisac nam raspoloženo priča kako je
provela dan, opisuje kako protječu pripreme i kroz smijeh otkriva kako će 14.
februara ostvariti želju o kojoj mašta godinama - nastupat će "od
kuće", prenosi Klix.ba.
"Godinama govorim kako bi to bila sjajna solucija,
najviše zato što mi teško padaju putovanja. Nekad je vruće, nekad hladno, a
onda i ta klima... Svi su se zaljubili u klimu, meni je ona smrtni neprijatelj.
Zbog toga dugo ponavljam kako bih voljela kada bih iz svog doma ljudima mogla
poklanjati koncerte. Želja mi se ostvarila!", govori.
Spojit će ugodno s korisnim, govori, njena dugogodišnja želja
savršeno se uklapa u period kada je održavanje virtuelnog koncerta jedina
prihvatljiva opcija. Sve to označava početak novog doba, pandemija nas je
dovela do velikih prekretnica.
"Bit će tu svega, moramo se pripremiti. Sve promjene
isprva izgledaju neobično, plašimo ih se, ali se nakon određenog vremena ipak
nekako naviknemo. Tehnologija napreduje nevjerovatnom brzinom, sigurno će biti
još koncerata uživo, ali i ovi virtuelni će nam za 10-15 godina biti normalni.
Sjećate li se osamdesetih? Nismo imali mobitele. Tada je to bilo nezamislivo, a
sada smo sve to u potpunosti prigrlili. Ustvari, ima ljudi koji bez tehnologije
ne znaju zamisliti život", kaže.
Virtuelne koncerte gleda kao test za sve nas. To je, zapravo,
posebna vrsta rendgena koja otkriva koliko smo zaista suosjećajni i emotivni.
"Jednu rečenicu često ponavljam: 'Ne vidimo se i ne
dodirujemo se, ali se možemo osjećati'. Recimo, kad izgubite voljenu osobu ne
možete je više osjetiti, vidjeti ni dodirnuti - ali je možete osjetiti jer
stanuje u vama. U više od 50 godina karijere pjevala sam pred hiljadama ljudi,
ali sam to uvijek radila zatvorenih očiju kako bih se što bolje skoncentrisala
na emociju koju dijelim s publikom. Po tome se ovaj koncert neće razlikovati od
prethodnih, publiku i mene će, uprkos kilometrima, spojiti emocije i
ljubav", govori.
"Danas mi je jednako teško kao i na početku
karijere"
Na koncertu će izvesti i pjesmu "Daleko", koju je
predstavila sredinom protekle godine - u periodu kada je dobila nagradu Porin
za životno djelo. Neponovljiva, originalna i autentična, kako su je tokom njene
50-godišnje karijere opisivali kritičari i kolege, preuzela je nagradu govoreći
kako je zahvalna svima koji su ostavili trag na njenoj karijeri i učinili je
boljom.
"Između perioda kada sam počela i današnjeg datuma je
ogromna vremenska razlika. Sredinom februara ću proslaviti 71. rođendan. Ali,
znate, strast i ljubav koju sam prema muzici gajila sa 17 godina - nju čuvam i
danas. Sve je isto. I intenzitet i količina. Čuvam tu djevojku u sebi, njen
entuzijazam me još podiže i tjera da idem dalje. Idealizam me nije napustio, i
dalje sanjarim i veselim se svemu što mi ide u susret. Zrelija sam, drugačije
gledam na svijet", kaže Lisac.
Iako se mnogo toga mijenja, neke stvari ostaju iste:
"Danas mi je jednako teško kao i na početku karijere. Jer teško je
napraviti uspjeh, ali teže ga je zadržati. Održati sebe sa puno volje, mašte i
rizika nije jednostavno. Što sam starija to sam zahvalnija i odgovornija prema
svima koji su prepoznali i zavoljeli ono što sam radila i stvarala".
Govoreći o ljudima koji su utjecali na njen život i karijeru
spominje Karla Metikoša. Svoju jedinu i najveću ljubav upoznala je u Petrinji
prije tačno 49 godina. Oboje su prvi susret opisali kao "ljubav na prvi
pogled" te su ostali nerazdvojni do Karlove smrti. Od njegovog odlaska
prošlo je 30 godina, ali se unutar tog vremenskog perioda nije dogodilo da ga
zaboravi spomenuti, zahvaliti mu se, podsjetiti na njegov rad i uspjehe.
"Često me pitaju da li je jedna ljubav dovoljna, jer ja
poslije Karla nisam tražila druge ljubavi. Mislim da smo nas dvoje dokaz da
jeste. Mada, o ljubavi se ne treba pričati, nju treba živjeti. Tada je prava.
Daj ti nju pokaži, živi je", kaže Lisac.
Karlu je danas posvetila objavu na svom Instagram profilu
putem kojeg redovno komunicira s mnogobrojnim pratiteljima. Piše im o
koncertima, svojoj svakodnevnici, doživljajima iz mladosti...
"Nedostaju mi koncerti, od proglašenja pandemije sam
održala samo tri ili četiri. Nastupala sam u Šibeniku, Puli i Zagrebu. Ružno
vrijeme se spustilo u Zagreb, 12 stepeni, jesen je tek tada nastupila. Znam da
se svijet bori sa koronavirusom, ali meni su na tih nekoliko koncerata najveće
borbe predstavljali sukobi s burom. Kad god bih nastupala na otvorenom - ona bi
se tako raspuhala, izgleda da joj se lijepo boriti se sa mnom. Ja se uvijek sva
zamotam, borim se. Rekla bih da sam ovo ljeto ja pobijedila. Lijepa je to
promjena, jer inače ona pobjeđuje", nasmijano priča.
Iako je od objave njenog posljednjeg albuma prošlo više od
deset godina, Lisac još uvijek nema konkretne planove za objavljivanje novog
materijala. Planiranje, kaže, smatra nepotrebnim: "Ne želim se vezati i
opterećivati. Imam puno želja, a kad će se to realizirati, to ne znam. Sve ide
onako kako treba, ne mogu ništa požuriti ili usporiti. Jedino što mogu jeste
predomisliti se oko nečega, ne željeti to više. Imam ideje, snove i pjesme -
ali opterećena nisam. Bit će kako bude".
Dodaje kako tako funkcioniše posljednjih pet desetljeća, vodi
se osjećajima i prepušta posebnim momentima. I, kako je to rekla u nekoliko
navrata, iako je zakoračila u osmu deceniju života, još ne planira prestati
raditi. Voljela bi, kaže, da je prestanu zvati "muzičkom divom".
