Nakon 50-ak godina življenja u ovom svijetu evo što sam naučila:

Vrijeme prolazi.

Život se dešava.

Distanca razdvaja.

Djeca odrastaju.

Ljubav blijedi.

Srca se slamaju.

Karijere se završavaju.

Poslovi dođu i prođu.

Roditelji umru.

Kolege zaborave usluge.

Muškarci ne zovu onda kad su rekli da hoće.

Ali prijateljice ostaju tu, koliko god vremena i milja bile daleko od tebe. Prijateljica nikada nije toliko daleko da ne može biti tu kad je potrebna. Kad budeš morala hodati tim usamljenim putem i kad budeš morala hodati sama, tvoje prijateljice će biti tu sa strane tog puta navijajući za tebe, moleći se za tebe, trudeći se za tebe, intervenirajući u tvoje ime i čekajući te na kraju puta širom otvorenih ruku. Nekada će one čak i prekršiti pravila i hodati pored tebe.

doktorica.org