Nakon 50-ak godina življenja u ovom
svijetu evo što sam naučila:
Vrijeme prolazi.
Život se dešava.
Distanca razdvaja.
Djeca odrastaju.
Ljubav blijedi.
Srca se slamaju.
Karijere se završavaju.
Poslovi dođu i prođu.
Roditelji umru.
Kolege zaborave usluge.
Muškarci ne zovu onda kad su rekli
da hoće.
Ali prijateljice ostaju tu, koliko
god vremena i milja bile daleko od tebe. Prijateljica nikada nije toliko daleko
da ne može biti tu kad je potrebna. Kad budeš morala hodati tim usamljenim
putem i kad budeš morala hodati sama, tvoje prijateljice će biti tu sa strane
tog puta navijajući za tebe, moleći se za tebe, trudeći se za tebe,
intervenirajući u tvoje ime i čekajući te na kraju puta širom otvorenih ruku.
Nekada će one čak i prekršiti pravila i hodati pored tebe.
doktorica.org