Postalo mi je
potpuno svejedno voli li me netko ili ne, je li nekome stalo do mene ili nije,
uopće se ne bavim time, ne razmišljam o tome, ne radim više ništa da bih
izazvao nečije poštovanje ili divljenje, samo želim biti ono što Ja Jesam.
Jednostavno sve
manje me dotiču i sve manje me vrijeđaju postupci drugih ljudi, jer sve to je
njihovo i nije moje. Svi mi smo ustvari odgovorni samo za svoje riječi i za
svoja djela, jer naša djela govore o nama, tu laži nema.
Nametljivost je
nepoštovanje sebe i ispoljava se kroz bezbroj oblika najčešće kroz podilaženje,
to je strah od neprihvaćanja.
Što se više
odvajamo od ega to više postajemo svjesniji, tek tada vidimo stvari onakvima
kakve one uistinu jesu. Zaista, kada nas mišljenja i postupci drugih ljudi
prestanu doticati, počinjemo se odvajati od ega, ujedno prestajemo trošiti
energiju na pogrešne ljude i na pogrešne stvari, prestajemo se zbog gluposti
iscrpljivati unedogled.
Najviše energije
nam odnosi naša nesvijest i naš ego.
Da bi došlo do
odvajanja od ega to jest do njegovog transcendentiranja jednostavno moramo
postići određenu razinu svijesti, moramo imati tu spoznaju duha.
Jer što vrijedi
lagati sebe ako u srcu nismo prelomili, ako u srcu nismo donijeli odluku jer
ego će vam se sam pokazati, počet će vas iscrpljivati, umarati, lagati, ustvari
nikad nije ni prestao.
Najveća zabluda je
kad kažu ja kontroliram svoj ego i kao to je ok, ne ego se ne kontrolira, on se
prvo spoznaje, osvješćuje se pa se onda nadilazi u srcu da bi se uopće nadišao
u umu, što znači da bi prestala svaka identifikacija s njim.
Čovjek ne može
biti slabiji ni u kojem smislu bez ega i to je ono čega se on najviše plaši,
dakle strah je glavni temelj ega, njegovo polazište, strah od gubitka, strah od
bola, to je iluzija.
Bez ega osjetimo
snagu, osjetimo energiju Svemira, osjetimo našu povezanost s Izvorom svega što
jest, našu povezanost sa Bogom, to je transformacija svijesti koja pravi
razliku.
Autor: Dalibor
Macan
Atma.hr