Goji
bobice, koje su dio kineske kulture od 3. stoljeća, danas se smatraju jednom on
najboljih supernamirnica. Visoko u brdovitim područjima sjeverozapadne Kine
nalazi se regija Ningxia kroz koju teče rijeka Huang He, gdje se u sjeni
planina Liupan na plodnim terenima uzgaja ova biljka, piše BBC.
Ova
mala bobica ovalnog oblika naziva se i "crveni dijamant" zbog svojih
svojstava koji usporavaju starenje i globalnog statusa supernamirnice, ali
ljudi Kine, koji je od 3. stoljeća koriste kao lijek, zovu je goji bobica ili
vučja bobica.
Ona
se uzgaja širom Kine, ali jedinstveni geološki uvjeti regije Ningxia , hladni
planinski vjetrovi, zemljište bogato mineralima i voda Huang Hea, stvorili su
najcjenjeniji oblik ovog voća. Tamošnji zemljoradnici i dalje isto beru ovo
voće kao što se radilo stoljećima. Od srpnja do rujna svake godine ono se ručno
bere s grmova i smješta u košare od bambusa.
Vjeruje
se da je zaslužna za dugovječnost i mladolikost
Medicinske
moći goji bobica odavno prakticiraju poklonici tradicionalne kineske medicine.
Najstariji podaci o njihovim iscjeljujućim moćima mogu se naći u povijesnom
medicinskom tekstu Materia Medica, koji je napisao poznati travar Li Shizhen u
16. stoljeću.
Za
Kineze je goji i voće i ljekovita biljka, a njene bobice koje usporavaju
starenje pune su vitamina C, antioksidansa, aminokiselina i određenih minerala,
a liječnici koji liječe po principima tradicionalne kineske medicine tvrde da
poboljšava funkcioniranje jetre i bubrega. Kineske majke se mogu čuti kako
svojoj djeci kažu da moraju jesti goji bobice da ne bi nosili naočale, jer one
sadrže i karoten.
Kinezi
stavljaju goji bobice na piletinu, žižulu i đumbir, u tradicionalnu juhu ili
čaj od krizanteme zbog vitamina koje sadrže.
Ipak,
oni koji prakticiraju tradicionalnu kinesku medicinu preporučuju da se ove
bobice ne jedu kada imate temperaturu, upalu grla ili suho grlo, kao ni u
slučaju proljeva.
Legende
Goji
bobice su dugo bile dio kineske kulture. Prema jednoj legendi, prije više od
2000 godina liječnik je posjetio jedno selo u kojem su svi imali više od 100
godina, nakon čega je otkrio da su svi pili vodu iz bunara okruženog stablima
gojija. Pretpostavljalo se da su njegove zrele bobice padale u bunar i da je
voda zadržavala vitamine koje su bile u njima.
Pričaju
se priče i o travaru iz 17. stoljeća po imenu Li Qing Yuen, koji je svakog dana
jeo goji bobice i koji je živio 252 godine.
Pojačana proizvodnja zbog veće
potražnje
Danas
se ove bobice jedu drugačije nego prije svjetske popularnosti koju su stekle
kada su proglašene superhranom. Sada se od njih prave čajevi i juhe koje se
prodaju pod imenima velikih brendova, a sve je više raznovrsnih recepata s ovim
bobicama. Ljudi na zapadu, koji su ljubitelji supernamirnica, plaćaju i 10
dolara za vrećicu ovih bobica, koje su tamo i triput skuplje nego u Aziji.
Zbog
visokih cijena zemljoradnici su pojačali proizvodnju goji bobica kako bi što
više njihovih proizvoda završilo u supermarketima. Samo zemljoradnici u
Ningxiji proizvedu 180.000 tona svježih bobica godišnje, ali ih prodaju
osušene, jer svježe bobice imaju kratak rok trajanja. One brzo sazrijevaju na
toplom ljetnom suncu, pa ih poljoprivrednici moraju ubrati što prije mogu.
Poslije
branja bobice se suše na suncu, a u novije vrijeme ovaj proces ubrzan je i
tehnološkim pomagalima za sušenje.
Njihova
popularnost, po svemu sudeći, neće opasti uskoro, jer je tijekom "Single
Day Sales", koji je kineska verzija Crnog petka, prodano čak 179 tona goji
bobica u samo jednom danu.
index.hr