Godine
1912. hiljade boraca za ženska prava marširale su pored salona Elizabeth Arden
u New Yorku, piše CNN. Ona je osnivačica kozmetičkog brenda, a posao je
pokrenula dvije godine ranije. Bila je zagovornica ženskih prava, a ženama koje
su marširale podijelila je tubice jarko crvenog ruža.
Ova
boja usana vezala se i za elitu i za žene lakog morala svojevremeno, ali zbog
značenja kakvo je dobila u jednom trenutku, nisu joj odoljeli ni muškarci.
Vođe
borbe za pravo glasa, Elizabeth Cady Stanton i Charlotte Perkins Gilman,
voljele su crveni ruž zbog njegove sposobnosti da šokira muškarce i učesnice
protesta su masovno nanosile ovu jarku boju, prihvaćajući je kao znak pobune i
oslobođenja.
"Ne
može biti idealnijeg simbola borbe za ženska prava od crvenog ruža, jer on nije
samo moćan, već i ženski", kaže Rachel Felder, autorica knjige
"Crveni ruž: Oda ikoni ljepote".
"Ova
borba je bila borba za žensku snagu i ne samo to", dodaje ona.
Tokom
stoljeća crveni ruž je oslikavao dosta toga, od njegove rane upotrebe među
elitom u starom Egiptu i među prostitutkama u antičkoj Grčkoj, do njegovog
statusa u ranom Hollywoodu, kao simbola glamura. U mnogim nijansama, ova boja
je bila moćno kulturološko oružje, stoljećima ispunjeno različitim značenjima.
"Crveni
ruž je zaista način da se prati historiju kulture i društveni duh
vremena", kaže Felder.
Sve
dok ruž nije populariziran početkom 20. stoljeća, crvene usne su povezivane sa
ženama sumnjivog morala: nepristojnim, seksualno nemoralnim, a povezivan je čak
i s herezom. U Srednjem vijeku crvene usne su smatrane znakom povezanosti s
vragom. Šminkanje je, kaže Felder, povezivano s misterioznom, zastrašujućom
ženstvenošću.
Potom
su, kako spomenuta autorica objašnjava u svojoj knjizi, u američkom pokretu za
pravo glasa žene usvojile crvene usne, a zatim su to učinile i druge žene širom
svijeta.
Tako
se pokret za ženska prava proširio na Evropu, Novi Zeland, Australiju, s
britanskim i američkim organizatorima koji su dijelili taktike, od
organiziranja marševa i štrajkova glađu, do dosta agresivnijih, vojnih
strategija. Ta solidarnost proširila se i na njihovu šminku. Inspirirana svojim
kolegicama iz Amerike, vođa britanskih boraca za pravo glasa, Emmeline Pankhurst,
favorizirala je crveni ruž, što joj je pomoglo raširiti ovaj simbol među
aktivisticama koje je prate.
Iako
su feministice popularizirale crveni ruž, Felder primjećuje da je već postojalo
normaliziranje ruža među ženama, a u isto vrijeme su ostavile i naporne korzete
i zamijenile ih dosta jednostavnijim grudnjacima, koje je dizajnirala Coco
Chanel.
Nakon
što su počele nositi crveni ruž, žene su izazvale pravu pobunu u burnim
dvadesetim godinama, koja je bila praćena njihovim odijelima. Iako one možda
nisu u potpunosti odgovorne za populariziranje crvenog ruža, one su u Evropu i
Ameriku donijele ideju "moderne žene".
Tokom
Drugog svjetskog rata, crvene usne su imale svoj odvažni čin prkosa. Adolf
Hitler je "slavno mrzio crveni ruž", istaknula je Felder. U savezničkim
zemljama je nositi crveni ruž postalo znak patriotizma i čin protiv fašizma.
Kada je zbog poreza u Velikoj Britaniji crveni ruž znatno poskupio, žene su
svoje usne bojile sokom od cvekle.
Kako
su muškarci išli u rat, a žene ostajale kod kuće i izvršavale svoje obaveze,
one su bojile svoje usne kako bi bile dio radne snage.
"To
je omogućilo ženama zadržati osjećaj vlastitog identiteta, od prije rata",
objašnjava Rachel Felder.
J.
Howard Miller napravio je ilustraciju Rosie the Riveter, kulturne ikone koja
prikazuje moć žena koje su radile u američkim fabrikama i koja je imala usne
boje trešnje.
Tokom
rata 1941. godine, crveni ruž je postao obavezan za žene koje su se pridružile
vojsci Sjedinjenih država. Kozmetički brendovi su pokrenuli trend za vrijeme
rata, s Elizabeth Arden koja je stvorila "Victory Red" i Helenom
Rubenstein koja je predstavila "Regimental Red", između ostalih.
Ipak, Arden je pitala američku vladu da kreira propisanu boju ruža i noktiju za
žene koje će služiti u vojsci. Njen "Montezuma Red" postao je
popularan i ta boja je bila obilježje na ženskim uniformama.
"Nošenje
crvenog ruža je za ženu u tom vremenu bilo prilično povezano s jakim
samopoštovanjem", kaže Rachel.
Poslije
rata, popularne holivudske glumice, poput Elizabeth Taylor, dodale su sloj
glamura svom izgledu koji odiše samopouzdanjem.
Danas
su rasprostranjeni drugi simboli ženskog dokazivanja, ali su crvene usne i
dalje pun pogodak. Jedna slika iz 2015. godine postala je viralna, kada je žena
iz Makedonije poljubila oklop policajca tokom protesta protiv vlade i ostavila
crveni otisak usana u trenutku pobune.
U
Nikaragvi su, 2018. godine, muškarci i žene stavljali crvene ruževe i
objavljivali svoje slike na društvenim mrežama, u znak podrške puštanju
antivladinih demonstranata. Oni su ovo učinili po ugledu na aktivisticu Marlén
Chow, koja je prkosila svojim ispitivačima time što je nosila crveni ruž.
Prošlog
decembra gotovo 10.000 žena u Čileu izašlo je na ulicu noseći crne poveze,
crvene šalove i crvene usne kako bi osudile seksualno nasilje u zemlji.
Noseći
crvene ruževe, protestanti širom svijeta su pokazali moć pokreta koji je
započeo prije jednog stoljeća.
klix.ba