Prvi dojmovi
Tunisa čine šušur medina i tržnica, žarke boje začina i sagova, povici,
pozdravi i upiti lokalnih trgovaca na tečnom hrvatskom koji bi možda bili
previše intenzivni da nema tih osmijeha i blagih pogleda.
U Tunisu sam
popila najslađu kavu u svom dugogodišnjem stažu kavopije, i to bez ijedne
kockice šećera poslužene na bijelom keramičkom tanjuriću.
Ta je šalica bila
ispunjena novim iskustvom i za "nas" i za "njih", u kafiću
uglavnom rezerviranom za muškarce. Iako se žene, pogotovo turistkinje, sve
češće mogu vidjeti u kafićima širom Tunisa, taj običaj još uvijek nije dio njihove
tradicije i svakodnevice.
Na pitanje zašto
kao žena uopće odlaziti na takve destinacije i zašto izlaziti iz resorta čija
je ponuda prilagođena zapadnjačkim turistima, nije teško pronaći odgovor.
Zato što te zemlje
nude toliko ljepota, očaravajućih prizora i jedinstvenih iskustava da
prilagođavanje pojedinim običajima predstavlja tek poštovanje prema domaćinima.
U Tunisu se nećete osjećati manje vrijednom kao žena. Nećete doživjeti
neugodnosti i neće vas poprijeko gledati jer vam glava nije pokrivena maramom.
Grad Tunis ima
gradonačelnicu koja na tu poziciju nije došla zbog utjecajnog obiteljskog
naslijeđa ili političkih kombinatorika.
Souad Abderrahim
uspješna je poslovna žena na čelu uspješne kompanije i pokazala je što žena sve
može. Bez obzira na to otkriva li ili prekriva svoju kosu. A nju su izabrale
žene, ali i muškarci grada Tunisa.
Tunis je 2018. i
2019. proglašen glavnim gradom arapskih žena, predvodeći tako arapski svijet u
promjenama zahvaljujući kojima će žene, pogotovo one u ruralnim područjima,
imati veću ekonomsku i društvenu neovisnost.
Everybody is
welcomed, men and women tako je konobar odgovorio na pitanje smijemo li sjesti
u kafić. Iako to pitanje vjerojatno niste nikad postavile, neka vas potreba za
njim ne odbije i ne uzruja. Predstavite sebe i svoju kulturu na najbolji mogući
način, s poštovanjem i otvorena srca. To će vam na putovanjima u zemlje drugačije
od naše otvoriti mnoga vrata. A i izmamiti pokoji osmijeh.
Žene su u Tunisu i
čuvari berberske tradicije u nepristupačnim gorskim dijelovima pokrajine Djebel
Dahar. Nerijetko same izrađuju tkanine za svoje haljine, i to u ružičastoj,
crvenoj i intenzivno plavoj boji s uzorkom šarenih pruga. Nude beduinski kruh pečen
na užarenom pijesku koji se umače u maslinovo ulje i med.
Ponosne su,
snalažljive i gostoljubive, pobrinut će se da se svaki gost u toj nevjerojatnoj
podzemnoj nastambi s temperaturom od 17 Celzijevih stupnjeva tijekom cijele
godine osjeća ugodno kao u svom dnevnom boravku okružen prijateljima.
Mediteranski
duh afričkog srca
U arapskom
Santoriniju, kako još nazivaju šarmantni Sidi Bou Said, vrijedi popiti kavu ili
cijeđeni sok od naranče, vizure se bitno razlikuju od ostalih tuniških gradova
i mjesta
Plavo-bijele kuće
okrečene gipsom i detaljno ukrašenih plavih vrata i prozorskih okna privikle su
brojne umjetnike koje su u njemu inspirirali duhom Mediterana afričkog srca.
Guštati u slatkom
čaja od mente s bademima ili pinjolima ispod plavog suncobrana s pogledom na
Sredozemno more jedno je od tih posebnih iskustava zbog kojih vrijedi posjetiti
nama najbližu afričku zemlju.
U nju su osim
europskih umjetnika i pisaca čije je odredište bio taj ljupki grad na litici,
dolazili su i holivudski filmaši, upisujući tako Tunis u neke od najpoznatijih
filmskih ostvarenja.
Tunis
kao filmska zvijezda
Ratovi zvijezda
sigurno su među najpoznatijima jer je većina scena iz Fantomske prijetnje
snimana u Matmati u pustinji, gdje i danas stoji set korišten 1997. i 2000.
godine. Na filmskom platnu pustinja je nekoć bila Tatooine, mitski planet Lukea
Skywalkera, dok je filmski set danas turističko odredište, ali i dom lokalnog
stanovništva.
George Lucas u
Tunis je prvi put došao u sedamdesetima kada je ostao očaran gostoljubivošću,
krajolikom i izvanrednim svjetlom koje pustinja pruža. Većina lokacija
Engleskog pacijenta također je odabrana u Tunisu, koji je uvjerljivo
"glumio" egipatski glavni grad Kairo.
Izlazak
i zalazak sunca kao na filmu
Koliko god je
nestvarno šetajući između trogloditskih nastamba biti dijelom filmske povijesti
i pop-kulture, osjetiti Saharu tek je veličanstveno iskustvo.
Njezine vizure
fluidnih dina i moćna tišina uz sunce koje u suton klizi iza pustinjskog
horizonta hipnotizirajući su doživljaj zahvalnosti, spokoja i prije svega
spektakularne prirodne ljepote.
Nakon nezaboravnog
sutona, doživjeti svitanje na suhom slanom jezeru Chott el Djerid kojem se ne
vidi kraj dok nakupine kristalizirane soli krckaju sa svakim korakom čini se
potpuno nestvarnim, kao da smo prvu jutarnju zraku sunca uhvatili na Mjesecu.
Tunis
kao pustinjska ruža
Pustinjska ruža
najpoznatiji je suvenir, kristal koji podsjeća na rascvjetanu ružu nastalu
povezivanjem pijeska soli i vode. Cijena joj je tek nekoliko tuniških dinara i
simbolizira Tunis baš kakav jest – čaroban, egzotičan i otporan na izazove
kojih ne nedostaje.
Medeni okusi
datulja i najfinijeg cijeđenog narančina soka te ljutih okusa harisse i
osebujnih začina, s bezbrojnim palmama i maslinama, dotaknut kraljicom Saharom,
zemlja koja je puno više od svojih ljetovališta, tako ću ukratko opisati Tunis.
Slatka karamela
prženih badema i opojni jasmin otoka Djerba, to su mirisi koji će me uvijek
podsjećati na Tunis.
A riječi
dobrodošlice u kafiću s najslađom popijenom kavom te zacakljene oči nosača prtljage
dok nas ispraća pri odlasku iz hotela, to su trenuci koji će me iznova vraćati
u Tunis.
Piše
Tihana Korać
Zadovoljna.hr
