Neke
knjige prate velika očekivanja. Kada je prošle godine „Moja priča“ objavljenja
na engleskom jeziku, nije joj trebalo dugo da postane najbrže prodavana knjiga
godine u Americi.
Unutar
svih velikih previranja u svjetskoj politici, američki je „slučaj“ možda
najzanimljiviji. Prijelaz s Obame na Trumpa toliko je oštar da je izazvao
podjele u cijelome svijetu koje traju i danas te ne pokazuju znakove
posustajanja. S tom knjigom sva svjetla pozornice okrenula su se, umjesto
vladajućima, onima koji su bili prije.
Barackova
se supruga Michelle Obama tijekom njegovih godina na čelu Sjedinjenih Država iz
dana u dan te iz izjave u izjavu pokazala ženom koja zna što želi, koja ima
suosjećanja te dovoljno razuma i drskosti slijediti svoja moralna načela. No
politika je neugodna stvar za svakog sudionika. Nitko, ali nitko ne izađe
neozlijeđen. Nakon nekoliko godina Trumpove vladavine Michelle Obama odlučila
nam je ispričati svoju priču, koja sada, kada imamo koliki-toliki odmak, ima
značaj koji prije možda ne bi imala.
I
ovdje bismo s politikom manje-više završili jer vam prije svega želimo
istaknuti vrijednost te autobiografije i potaknuti vas na to da pokušate
preskočiti zidove svojih predrasuda i pristupiti joj što otvorenija uma.
Njezina
priča počinje godinama djetinjstva. Prvo što ćete primijetiti jest nevjerojatno
visoka razina kulture osobe koja nam je pripovijeda. Pod kulturom ovdje mislimo
na onu trezvenost koja omogućuje da stvari sagledamo u širem kontekstu i sa što
manje osude. Michelle svoje godine odrastanja prenosi tonom koji je na trenutke
vrlo liričan, no istovremeno konkretan jer se oslanja na činjenice.
Vraćanje
u prošlost u dobrim memoarima označava spremnost za suočavanje s onim što se
uistinu dogodilo te davanjem smisla proteklim događajima. Michelle to radi
briljantno. U ionako zanimljivu priču tu i tamo ubacuje univerzalno vrijedne
uvide te svaki paragraf okiti zrncem mudrosti koja je sasvim njena.
Jedino
što imamo jest naša priča, a imamo je svi bez izuzetka
Mnogi
su čitatelji već spomenuli kako su pri čitanju te knjige imali osjećaj da su
stekli novu blisku prijateljicu u svom životu. Upravo to će se dogoditi i vama
– Michelle o svome životu govori na smiren, obuzdan i vrlo intiman način,
uvijek imajući u vidu da prenosi svoju priču, a time – možda paradoksalno –
uspijeva pokazati da su i naše u mnogočemu slične. Svi smo mi nekako odrastali,
borili se, učili iz pogrešaka, proživljavali iskušenja koja su tada izgledala
kao da će nas srušiti i potopiti.
Priča
Michelle Obame obiluje trenucima koji su naizgled obični, svakodnevni, gotovo
nevažni, no u retrospektivi postaju okosnice njezina daljnjeg života. Kao
autorica, Michelle ima istaknutu sposobnost ukazati na stvari koje bi nam inače
promaknule, a kroz povećalo pozornosti postaju važne – i za nju i za čitatelja.
Jer, kako Michelle kaže, jedino što imamo jest naša priča, a imamo je svi bez
izuzetka.
Ako
smatrate da je svijet potpuno poludio i da su one vrijednosti za koje duboko u
sebi znate da su važne nekako nestale iz svijeta koji vas okružuje, ova knjiga
poslužit će kao potvrda da se to samo tako čini i da negdje postoje osobe, čak
i vrlo medijski eksponirane osobe, koje znaju živjeti umjerenim, uravnoteženim
životom koji se temelji na toleranciji, poznavanju sebe i vjere u bolju
budućnost.
Naša
je preporuka da u "Mojoj priči" ne tražite skandale i pikantne
detalje, već da se usredotočite na glas autorice jer je utješan, dubok i vrlo
zvučan. Memoari ove razine kvalitete danas se rijetko viđaju na policama
knjižara.
Piše: zadovoljna.hr
