Prva
djetetova godina je jedno uzbudljivo putovanje u kojem roditelji sa svojim
djetetom prođu put od malog, sklupčanog zamotuljka po izlasku iz porodilišta, do
kraja prve godine kada dijete prohodava i izgovara prve riječi. U tom periodu,
pored adekvatnog hranjenja (svakako dojenje, a od šestog mjeseca uz postepeno
uvođenje drugih namirnica), njege, zaštite i puno ljubavi i maženja, treba
formirati podržavajuće okolnosti za bebin pravilan rast i razvoj: stimulativno
i pozitivno okruženje, podrška za razvoj kognitivnih i jezičkih vještina,
podrška u socijalnom i emocionalnom razvoju.
Pedijatrijska
podrška je nešto što majci dođe kao snažna podrška te kako ona pruža odličan
start u životu djeteta.
Odgovorno
roditeljstvo je krupan zadatak koji treba obavljati uz punu svjesnost da sretna
i zadovoljna porodica u kojoj vladaju harmonija, zdravi odnosi i sklad je
najsigurnija i najbolja institucija za odrastanje djeteta u zdravu, produktivnu
i sretnu odraslu osobu.
Ne
savjetuje se upotreba hodalica, jer se u njima djeca "odguravaju" te
na taj način ne uče hodati na korektan način. Usvajanje motornih vještina kao
što su propuzavanje i prohodavanje treba da se odvija spontano, što je djetetu
najprimjerenije.
Što
se tiče ostalih motoričkih vještina, dijete bi trebalo početi dizati glavu u
četvrtom mjesecu te zatim uči sve duže i bolje dizati glavu. Već u petom
mjesecu se polako pridiže na ruke te pomiče na laktove i slobodno okreće glavu
bez mijenjanja položaja tijela. Zatim stavlja ručice u usta i nožice podiže od
podloge.
Dojenče
u dobi od pet mjeseci se sve više odiže od podloge, oslanja se na korijen
dlana, počinje da se okreće sa leđa na trbuh i obratno. Rukama dodiruje koljena
i nožice, proširuje sliku o svom tijelu. Sa šest mjeseci, dovedeno u sjedeći
položaj, može ostati kraće vrijeme, pružajući ručice prema naprijed. U periodu
od sedmog mjeseca se aktivno okreće s trbuha na leđa, razvija se bočni položaj,
u kojem se dijete oslanja na lakat jedne ruke, zdjelicu i natkoljenicu.
Dijete
počinje puzati sa osam mjeseci, tada se oslanja na ruke i koljena i moguće ga
je postaviti da samostalno sjedi. Ruke može ispružiti na stranu i tako se
braniti od pada. Sa devet mjeseci puzanje je potpuno razvijeno, vješto i sve
brže i brže. U periodu deset-jedanaest mjeseci može hodati uz predmete, pri
čemu ruke i noge imaju oslonac. Sa dvanaest mjeseci pojavljuju se prvi
samostalni koraci.
Spavanje, temperatura i plač
Bebe
bi u prvoj godini života trebalo da spavaju 16-20 sati dnevno u prvoj sedmici,
kao i 12-16 sati do kraja prvog mjeseca.
Bebe
se u tome prilično razlikuju, tako da neke spavaju manje, a neke više od
prosjeka. Roditelji koji imaju više djece zapažaju ove individualne razlike. U
prva tri mjeseca bebe spavaju uglavnom do 16 sati dnevno. U periodu 3-6 mjeseci
bebe spavaju oko 10 sati noću i 3-5 sati u toku dana. U drugom polugodištu, do
kraja prve godine, bebe spavaju oko 11 sati noću, a dnevni san se skraćuje, na
2-3 sata dnevno.
Mnoge
bebe u prvoj godini često plaču te na taj način izražavaju potrebu za nečim.
Možda želi jesti, možda joj je pelena puna, možda joj je vruće, a možda joj
nešto smeta ili je žulja.
Beba
također plače ako je u neudobnom položaju, ako je umorna i pospana, ima
probavne smetnje (grčevi, nadutost), ako želi da se mazi i druži s roditeljima,
a iz blagog plača prelazi u vrištanje (prodoran plač), najčešće ako roditelji
nisu reagovali na prethodno blaži stepen plača. Ako beba neprestano plače,
eliminisani su prethodni razlozi, to može da upućuje na bol, strah ili ljutnju.
Naposljetku,
razgovarali smo i o povišenoj temperaturi. Pedijatrica savjetuje da majke
koriste klasične fizikalne metode: močenje, zalijevanje i tuširanje djeteta
nekoliko minuta, jer voda koja isparava s mokre površine kože oduzima tijelu
znatne količine toplote.
Masaža
kože razrijeđenim alkoholom ili mlakom vodom ima sličan efekat (oprez kod
upotrebe alkohola, jer se dojenče udisanjem alkoholnih para može opiti ili čak
otrovati). Također se mogu upotrijebiti i obloge mlake vode u trajanju pet
minuta, te potom suhim frotirom protrljati kožu djeteta.
Veoma
je značajno tokom perioda povišene temperature djetetu davati veću količinu
tečnosti, a dojenčad treba češće dojiti kako ne bi nastupila dehidracija.
Po
savjetu ljekara ili farmaceuta, djetetu se daju antipiretici – farmakološka
sredstva za snižavanje temperature, u preporučenoj dozi prema uzrastu, odnosno
tjelesnoj težini djeteta, kao što je paracetamol i neki nesteroidni
antireumatici kao što je ibuprofen. Pri tome treba voditi računa o frekvenciji
i veličini doza, jer povišena temperatura kod malog djeteta može potrajati
nekoliko dana.
klix.ba
