Koliko su se za
modernu mlađu generaciju Gingerbread keksi proslavili možemo najvjerojatnije
zahvaliti i crtiću Shrek u kojem simpatični Gingerman ima jednu od uloga. No
šalu na stranu, svi već znamo za popularne i omiljene kekse od đumbira, čiji
glavni i tajni začin i nije ustvari toliko tajan. Naravno pogađate, radi se o
začinu đumbir o kojem ćemo u ovom članku malo podrobnije pisati…sve njegove
dobrobiti, podrijetlo, primjene i ostalo….
Đumbir je
popularan u prohladne zimske dane kada se puno jela priprema upravo s ovom
namirnicom, a dobrobiti su, osim za naše nepce, velike i za naše zdravlje.
Također pasta od
đumbira, u kombinaciji s limunom i medom je idealna za jačanje imuniteta u
prohladnim zimskim danima, a mnogi smatraju i dobrim sredstvom za održavanje
vitke linije. Ljekovita svojstva svakog pojedinog sastojka su već naširoko
poznata, a priprema za pastu poprilično jednostavna: nasjeckamo đumbir i limun
na sitne komadiće, a možemo ih dodatno staviti i u blender. Usitnjene komadiće
dodamo u med i dobro izmiješamo. Najbolje konzumirati ujutro natašte.
Sličan učinak ima
i kada nakon obroka prožvačete klinčić ili komadić svježeg đumbira jer potiču i
olakšavaju probavu, a tijekom dana možete piti čaj od đumbira koji će ukloniti
osjećaj nadutosti te poboljšati probavu kao i imunitet.
Podrijetlo đumbira
Iako je kroz
povijest, u našem podneblju đumbir uvelike korišten kao začin, ali i lijek,
njegova doza egzotičnosti i orijentalnosti oduvijek ga je razdvajala od domaćih
začina, što ga još i danas čini posebno zanimljivim. Stoga možemo reći da je
đumbir ujedno i jedan od najpopularnijih ″neeuropskih začina″.
Podrijetlom iz
Kine ova gomoljasta biljka iz porodice ljiljana sliči na šaku s nepravilnim
prstima, a najviše se koristi u
kuhinjama Azije. Osim papra i paprike, u ovom podneblju đumbir ujedno spada i u
najtraženije i najskuplje aromatične tvari. O ovome svjedoči i činjenica da je
od njega traženija jedino sol, a budući da mu je za sazrijevanje potrebno 5 do
9 mjeseci, samim time je i njegova visoka cijena sasvim opravdana.
Smatra se da se u
Aziji uzgaja već oko 3000 godina, a Bliskom istoku i Europi bio je poznat još
prije vremena Rimskog carstva.
U srednjem vijeku
je uz sol i papar, đumbir činio trojac najvažnijih začina, a malo kasnije
razvila se i trgovina sa Sjevernom Amerikom. Koliko je bio popularan među
običnim pukom u Europi svjedoči i činjenica da je u mnogim engleskim gradovima
postojala takozvana ″ginger street″, odnosno ulica u kojoj su se kupovali
začini.
U engleskim
pub-ovima na primjer, bilo je popularno u kutu prostorije držati đumbir, kako
bi ga gosti nesmetano mogli dodavati u piće.
Kako bi sačuvao
vlastito zdravlje i snagu, koristio ga je i sam Konfucije, a mnogi vladari u
srednjem vijeku pripisivali su mu afrodizijska svojstva.
Ljekovita svojstva
Đumbir sadrži
mineralne i to u značajnijim količinama možemo pronaći: bakar, kalij, magnezij
i mangan. Što se tiče vitamina, tu su nam uglavnom vitamin C, te nekoliko
vitamina skupine B.
U 100 grama
korijena đumbira imamo energetsku vrijednost od oko 80 kcal, sadržaj masti
iznosi 0,75 grama, ugljikohidrata 18 grama, te proteina 1,82 grama. Đumbir
sadrži nekoliko ključnih sastojaka koji ga čine ljekovitom biljkom, a jedna od
tih tvari je gingerol kojom đumbir ujedno i obiluje.
Moderna medicinska
istraživanja pokazala su da đumbir povoljno utječe na mnoga zdravstvena stanja.
Njegove zdravstvene dobrobiti se prije svega odnose na probavu.
Smatra se da
gingerol, jedan od njegovih glavnih sastojaka poboljšava rad crijeva, te
ublažava nadutost, grčeve i želučane tegobe. Budući da povećava proizvodnju
sluzi, probavnih sokova i žuči, ova aktivna tvar je također djelotvorna kod
oštećenja sluznice želuca, odnosno kod nastanka čireva.
Kuhanjem đumbira,
gingerol prelazi u zingeron, spoj koji daje malo blaži okus, a koristan je kod
liječenja proljeva uzrokovanog bakterijom E.Coli, osobito kod djece.
Daljnjim sušenjem
korijena đumbira dolazimo do oštrijih shoagola. Vrijednost korijena đumbira
ovisi upravo od ove tri aktivne tvari, a ne o nutrijentima. Isto tako, aroma i
okus svojstvena za đumbir ovisi o mješavini gingerola, zingerola i shoagola.
Zbog
antihistaminskog djelovanja, đumbir se koristi i kod liječenja alergija, a osim
toga sadrži analgetska, smirujuća i antibakterijska svojstva.
Kod nekih bolesti
vezane uz mišićno – koštano i vezivno tkivo kao što su artritis i
osteoartritis, rezultati liječenja đumbirom bili su mnogo bolji nego kod
konvencionalnog liječenja.
Istraživanja su
pokazala da đumbir snižava razinu šećera u krvi, dok u većim dozama snižava i
kolesterol. Tijekom kemoterapije može ublažiti napadaje mučnine, a smatra se i
da sprečava širenje stanica raka.
Jedan od ključnih sastojaka đumbira
Još jedan ključan
sastojak đumbira zahvaljujući kojemu ono ima vrlo ljekovita svojstva je
kurkumin.
Ova ljekovita tvar
sa žutim pigmentom osnovni je sastojak pogađate, kurkume. Činjenica da se
kurkumin nalazi u određenim količinama i u đumbiru govori nam puno o njegovoj
ljekovitosti.
Osim što biljkama
u kojima ga nalazimo daje žuti pigment, kurkumin također sadrži veliki broj
terapijskih učinaka. Odavno se već zna da djeluje protuupalno, ali u posljednje
vrijeme se pokazalo da djeluje povoljno na cijeli niz zdravstvenih poremećaja.
Neki od tih poremećaja su: problemi s jetrom, menstrualne tegobe, problemi s
probavom, kancerogena oboljenja, osteoartritis, ateroskleroza, moždani udar i
tako dalje…Vjeruje se da nakon konzumiranja, veći dio kurkumina iz đumbira
ostaje u crijevima pa tako štiti od polipa i raka debelog crijeva.
krenizdravo.rtl.hr

