Toliko je istraživanja
obavljeno na temu ljubavi, zaljubljenosti, emocionalne (ne)zrelosti, da se čini
da se o tome nema ništa više reći. Ali, iako se znanost odavno “umiješala” u
emocije muškarca i žene, još ne postoji jedinstven recept kako prepoznati
ljubav, biti siguran da je prava, kako je sačuvati… Da li volimo isto sa 25 i
50 godina, kada nas emotivna ispunjenost najviše usrećuje i od čega ovisi koje
će mjesto na listi prioriteta ljubav imati?
Zašto je važna prva
ljubav?
Psiholozi tvrde da mnogo
toga zavisi od odnosa u primarnoj obitelji, braka roditelja, odgoja … Ali, ako
pretpostavimo da je sve to išlo “normalnim” tokom, da smo se formirali u
emotivno i psihički zrelu osobu, sposobnu da ljubav prihvati i pruži , kako se
ona mijenja s vremenom? Kako volimo sa 18, kako sa 36, kako sa 50? Isto, jače,
strastvenije, jednostavnije …?
Naučnici tvrde da je prva
ljubav jako važna, jer na mnogo načina formira našu predstavu o ljubavi i
trajno nas određuje. Ljubav u tinejdžerskom dobu emotivno je jaka, strastvena,
na izgled životna. Ali, to se događa zbog toga što još nismo u stanju
razgraničiti ljubav i zaljubljenost, dvije suprotne stvari, jer je prema
definicijama ljubav je zrelost, a zaljubljenost – nezrelost. Leptirići u
trbuhu, neprekidno maštanje, idealiziranje i razmišljanje o osobi koju volimo,
euforija koja prati sva ta intenzivna osjećanja prilično sakrivaju “lice” osobe
u koju smo zaljubljeni. Mi je, u stvari, uopće realno ne volimo, volimo samo
osjećaje koje ona u nama budi. Da ne bude zabune, može se biti zaljubljen i u
zreloj dobi, kada smo i emotivno i psihički najstabilniji, ali je najvažnije
znati i uočiti razliku.
Zaljubljenost je stanje
pomračene svijesti, emotivnog i hormonalnog ludila, pa je zbog toga psiholozi
nazivaju “nezrela ljubav”. Zaljubljenost je vrsta infantilnosti, ona poručuje
“ne mogu bez tebe”, ali je samo kratkotrajno osjećanje koje brzo donosi
otrežnjenje, često i razočaranje. Još jedna posljedica zaljubljenosti kao
emotivne nezrelosti je i pogrešna predstava kako smo “nesretni u ljubavi”, što
nas potpuno može onesposobiti da se emotivno ostvarimo.
Zaljubljivanje i ljubav
u kasnijim godinama
Iako smo u mlađim godinama
skloniji idealizirati osobu koju volimo, to se vrlo lako može dogoditi i u
srednjim godinama, pa čak i u trećem dobu. Psiholozi tvrde da se najčešće
zaljubljuju osobe kojima je to promicalo u mladosti, odnosno koje su iz nekih
razloga (preran ulazak u brak, pogrešni stavovi i uvjerenja, strog odgoj i
zabrane da se pokažu emocije …) propustile euforiju zaljubljivanja. Tada se
događa da su iracionalne predstave o osobi koju su upoznali mnogo jače, sve
izgleda mnogo ljepše nego što jeste i život dobiva potpuno novi smisao.
Međutim, zablude, iako su
jače, kraće traju, tvrde istraživači. Naime, osobe u zrelim godinama, koje
razviju fantaziju i iracionalnu sliku o osobi koja se pojavila u njihovom
životu, mnogo brže će doći do “otrežnjenja”, što se događa zbog zrelosti i
iskustva koje su tijekom godina stekle.
Projekcija savršene žene
ili muškarca oličena u osobi u koju smo zaljubljeni s aspekta psihologije nije
okrenuta ka drugoj osobi, već prema vlastitim željama, strahovima, kompleksima.
To je na neki način opsjednutost ega zaljubljene osobe onim što ona za sebe
emotivno želi. Zbog toga je u zaljubljenost kao relacija prema drugom samo
privid, a ljubav potpuno suprotan odnos- totalno usmjeren prema drugoj osobi.
Neki psiholozi tvrde da
osoba koja dostigne punu psihičku zrelost gubi sposobnost da se zaljubi, ali je
itekako sposobna voljeti.
Psihijatar Donatella
Maraciti, autorica knjige “La natura dell’amore” tvrdi da se prilikom
zaljubljivanja aktiviraju određene zone međumozga koje pokreću amigdalu koja
spaja neurone, što dovodi do potpune “biokemijske oluje” u tijelu.
Djeluju i određene moždane
zone povezane sa stomakom, zbog čega osjećamo “leptiriće”. Iz tog stanja do
prave ljubavi dolazi se postupno, hormonima, uglavnom pomoću oksitocina, pa
nervoza, leptirići u trbuhu, manjak apetita i sna, počinju se transformiraju u
ugodne osjećaje. Ali to ne može dogoditi prije 20. godine, tvrdi doktorica,
zato što ljudski mozak neurološki nije spreman za taj “prelaz”.
Osnovna razlika između
zaljubljenosti i ljubavi tiče se odnosa prema realnosti. U umu zaljubljenog
čovjeka taj odnos potpuno je zamagljen, dok ga ljubav potpuno bistri.
U ljubavi je ego miran –
osoba bira voljeti
Da bismo voljeli moramo
proniknuti u suštinu nekog čovjeka, a ako ga i pored svih nedostataka i mana
koje posjeduje i dalje volimo, to je ono “pravo”. U ljubavi je ego potpuno
“miran”, osoba zna što želi i voli, donosi odluke trezveno i racionalno, bira voljeti.
Kada smo zaljubljeni
mislimo da bez tog nekog ne možemo živjeti, dok je zrela ljubav potpuno svjesna
da možemo i umijemo sami, ali da taj netko obogaćuje naš život, puno znači i
vrijedan je povjerenja.
Ljubav u zrelijim godinama
ne donosi konstantno jaka osjećanja, već samo povremeno. Mladalačke ljubavi, s
druge strane, najčešće su burne, konfliktne, protkane intenzivnim reakcijama,
osjećajima, strašću.
Zrela ljubav dolazi tek sa
kompletnim razvojem ličnosti, a statistike pokazuju da se, iako postoje
iznimke, najviše zaljubljivanja dogodi do 40. godine.
U razdoblju adolescencije,
kada se prvi put susrećemo s krizom identiteta, preispitujemo svoje uloge i
granice, ljubav dolazi kao pomoć da dođemo do vlastitog “ja” i usvojimo spolni
identitet, odnosno konačno prihvatimo ulogu žene, odnosno muškarca. Emotivne
veze tijekom mladosti služe i da otkrijemo realnost i svoje želje. Svaki ciklus
zaljubljivanja i razočaranja je nova lekcija o realnosti života i skidanje
“ružičastih naočala”, moramo se zaljubljivati, proći kroz sve to i početi
voljeti.
Neki stručnjaci tvrde da
najljepše volimo od četrdesetih pa na dalje. Tada smo već prerasli komplekse iz
mladosti, prestali se dokazivati sebi i drugima, izgradili svoj svijet i mir i
partner dolazi kao kruna osobnog uspjeha. Žene, doduše, malo kompliciranije
vole, tvrde psiholozi, što ima veze s osobnošću, konstitucijom mozga i jače
izraženim emotivnim reakcijama. Ali, generalno, ljubav nakon četrdesete donosi
najviše užitka i tada nas najviše ispunjava.
Preduslov uspjeha veze –
ljubav prema sebi
Osim toga što smo već
formirani kao osoba, smireniji i racionalniji, još uvijek smo mladi i spremni i
dati i prihvatiti ljubav. Pomirili smo se s vlastitim tijelom, postali svjesni
onoga što volimo i želimo. Možda smo se do tada rastali od partnera koji nam
nisu odgovarali, a opet doživjeli dragocjena iskustva. Sve to daje uvjete da se
u ljubavi najviše uživa, da ona ne bude teret već motivacija. Također,
stručnjaci tvrde da najljepše vole ljudi koji vole sebe, pa bi se moglo
zaključiti da je preduvjet za ljubav prema drugome – ljubav prema sebi.
Emocije zrelog doba
Stariji parovi su sretniji
u ljubavi, tvrde kanadski znanstvenici. Ispitivali su parove starije od 65
godina i došli do zaključka da su mnogo zadovoljniji svojim vezama nego mlađi
ljudi.
U tim godinama, jako je
mala vjerojatnost da su ljudi u neodgovarajućim vezama, prošlo je vrijeme
rastanaka i razvoda, a opstale su samo veze i brakovi u kojima postoji ljubav.
Partneri su dosta zajedno, jer su uglavnom u mirovini pa imaju vremena jedno za
drugo, dijele aktivnosti i žive “drugu mladost”.
Ipak, ima i onih kojima
tek treće doba donese otrežnjenje, jer su problemi u ljubavnim odnosima
godinama bili potiskivani iz različitih razloga (zbog djece, loše financijske
situacije, većih obiteljskih problema …). Zbog toga su zabilježeni razvodi čak
i u osamdesetima!
Prva za sva vremena
Netko s osmijehom i
ugodnim osjećajima, netko s “kiselim” izrazom na licu … ali ne postoji osoba na
svijetu koja se ne sjeća svoje prve ljubavi. Znate li zašto? U momentu kada se
prvi put zaljubimo, u mozgu se, također prvi put, aktiviraju veze između
određenih neurona, što izaziva euforične osjećaje, strast, energiju, uzbuđenje,
ali i strah i tjeskobu.
“Emocionalni koktel”, koji
zovemo prva ljubav, toliko je jak da je jednostavno nemoguće zaboraviti ga.
Prilikom svakog sljedećeg zaljubljivanja u mozgu se događa isto, a neki
stručnjaci tvrde da se, što smo stariji – jače zaljubljujemo jer je mozak kompleksniji.
Ali, zanimljivo je da se osjećaji koje budi prva ljubav nikada više ne
ponavljaju, bez obzira koliko suludo, jako, strasno se zaljubimo. Zbog toga
iskustvo prve ljubavi ostaje duboko urezano u nama, za sva vremena.
Ali, ljubav u zrelim
godinama može biti i jaka i protkana strašću, nalik na onu koju smo
doživljavali kao osamnaestogodišnjaci, ali i potpuno nezrela ako je takva
ličnost koja je osjeća. Pojam zrelosti nije vezan za godine već za psihološke
procese koji se odvijaju (emocionalna zrelost, samopouzdanje, neovisnost …).
Upravo zbog toga zrela
ljubav ne zna za “igre”, naprotiv, vrlo je transparentna. Ona se ne može
dogoditi ako svaki od partnera nije individua za sebe. Svatko mora imati svoje
želje, interese, stavove, da donese svjesnu odluku da voli, da sa nekim dijeli
život. Tjelesna privlačnost jako je važna, ključni sastojak zrele ljubavi, ali
je važno napomenuti da takva tjelesna zrelost dolazi tek sa psihološkom
zrelošću. Zrela ljubav nikada nije ovisnička i nikada neće reći “ne mogu živjeti
bez tebe”.
Od četvrtog desetljeća, i
u onim koja dolaze, bolje napuštamo iluzije da nekog možemo promijeniti i
spasiti, već smo svjesni mana koje partner ima i spremni smo ih tolerirati.
Uostalom, kao i partner naše.
Izvor: megavijesti.com
