Joga se ne smije
prakticirati odmah nakon obroka, ali niti kada smo vrlo gladni. Prije početka
prakse, trebalo bi konzumirati malo mlijeka i maslaca
Svi smo čuli da se trebamo
zdravo hraniti, a culi smo i da su ljudi koji se bave jogom pretežno
vegetarijanci. No da li je nužno da budete vegetarijanci ako se bavite jogom?
Nije naravno, sami trebate izabrati što je za vas dobro.
U članku pročitajte neke
razlike koji bi vam mogli razjasniti razliku između vegetarijanstva, veganstva
i makrobiotike...
Jogijska prehrana
Jednostavna, prirodna, ne
pre-stimulativna, pogodna za izgradnju tkiva, ona koja daje energiju,
bezalkoholna hrana i piće će zadržati vaš um mirnim i čistim, te vam pomoći u
praksama joge i postizanju određenog životnog cilja.
Pet savjeta starih jogija
na temu kako se zdravo hraniti i postići vitku liniju bez muke, dijeta i
odricanja:
● Ne pijte vodu kad ste
gladni, ne jedite kad ste žedni
● Ne jedite na brzinu;
svaki zalogaj polako i s užitkom žvačite. Poštujte staro pravilo: Tekućinu
pijte kao da je žvačete, a krutu hranu žvačite kao da je na kraju želite
popiti.
● Nikad ne jedite kad ste
pod negativnim emocijama bilo koje vrste; kad ste tužni, bijesni, ljubomorni,
očajni...
● Ne zaboravite da hrana
nema samo okus: ona mora imati i izgled: raspored na tanjuru, oblik, boju.
Naročito su boje važne. Obrok mora biti „mali obred" u kojem će uživati
sva vaša osjetila, a ne samo nepce.
● Hrana pripremljena pod
negativnim emocijama nije hrana, nego otrov! Svaki obrok mora biti pripremljen
s ljubavlju.
Hrana koju treba
izbjegavati :
Sva hrana koja je trula,
ustajala, raspadnuta, nečista, dva puta kuhana, podgrijavana ili odstajala
kuhana preko noći, treba je izbjegavati pod svaku cijenu.
Prema jogi, hranu dijelimo
u tri kategorije: satvična, rajasična i tamasična.
Satvična
hrana- Mlijeko, ječam, pšenica, žitarice, maslac, sir,
rajčica, med, datulje, voće, orašasti plodovi. Ona čini um čistim i mirnim.
Rajastična
hrana-Riba, jaja, meso,sol, čili, asafoetida. Ona pobuđuje
strasti.
Tamastična
hrana-Govedina, vino, češnjak, luk i duhan. Ona ispunjava um
ljutnjom, nezadovoljstvom, tamom i inercijom.
Hranu koja povećava život,
čistoću, snagu, zdravlje, radost i vedrinu, jedu satvične osobe.
Hranu koja je gorka,
kisela, slana, pretjerano vruća, suha i gori vole rajasične osobe i ona je
produkt boli, tuge i bolesti.
Ono što je ustajalo,
ukiseljeno, bez okusa, trulo, dvaput kuhano, pretjerano kuhano, nečisto i
otpad, je hrana koju jedu tamastične osobe.
Različite namirnice,
proizvode različite učinke na razne dijelove mozga. Za potrebe meditacije,
hrana treba biti lagana, hranjiva i satvična.
Međutim, u ničemu nije
dobro raditi nagle promjene, a posebno u pitanjima koja se odnose na hranu i
piće. Neke promjene trebaju biti sporije i postupnije. Sustav treba prilagoditi
bez velikih napora. Također zapamtite da jogijski praktikant koji provodi puno
vremena u čistoj meditaciji, treba vrlo malo hrane, ali jogi koji se bavi
teškim i energičnim radom, aktivnim radom - zahtijeva i dosta hrane, i to vrlo
kvalitetne, hranjive hrane.
Vegetarijanska prehrana je
bila hvaljena kao najveći doprinos duhovnom i psihičkom razvoju. Dugotrajni
post se ne preporuča za praktikante joge, jer stvara fizičku i mentalnu slabost
i umor. Međutim, povremeno, blagi postovi su vrlo korisni. Oni će temeljito
očistiti -''remontirati'' sustav, određeno vrijeme, dati odmor želucu i
crijevima, te će uspješno eliminirati mokraćne kiseline. Vrijeme jela je
također vrlo važno! U Shiva
Samhiti se napominje:
''Joga se ne smije
prakticirati odmah nakon obroka, ali niti kada smo vrlo gladni. Prije početka
prakse, trebalo bi konzumirati malo mlijeka i maslaca.''Jogijski praktikanti
mogu uzeti jedan puni obrok u jedanaest sati, šalicu toplog mlijeka ujutro i
pola litre mlijeka i neko voće uvečer. Zadnji dnevni obrok treba biti vrlo
lagan! Ako je želudac preopterećen, biti ćemo jako pospani i umorni, a previše
spavanja je štetno za joga prakse. Tko puno spava ne možete napraviti realan
pomak na putu joge. Napunite ''pola želuca'' ugodne, zdrave i slatke hrane,
ispunite ''četvrtinu želuca''s vodom i pustite da preostala ''četvrtina''bude
slobodna za širenje plinova i vrenje.
Vegetarijanstvo
U stvarnosti
vegetarijanska prehrana posjeduju neke osobine koje mogu objasniti, čak i
djelomično, dobrobit na opće zdravstveno stanje organizma. Te osobine u
vegetarijanskoj prehrani jesu: smanjen sadržaj ukupnih masti, zasićenih masnih
kiselina i kolesterola; povećani sadržaj prehrambenih vlakana (korisne za
regulaciju crijevnih funkcija i za održavanje razumne razine glukoze i
kolesterola u krvi) i kao najvažnije, ovakav tip prehrane osigurava povećani unos
voća i povrća, namirnica koje zahvaljujući svojem visokom sadržaju
antioksidansa, imaju zaštitnu ulogu u borbi protiv razvoja nekih oblika tumora,
krvožilnih bolesti i kod razvoja staračkih mrena na očima.
Sve u svemu, ne smiju se
baš sve prednosti koje donosi ovakav način života pripisati samo prehrani, jer
vegetarijanski stil života podrazumijeva i određena pravila koja su često puta
okosnica u organizaciji sveukupnog životnog stila pojedinca koji se za to
opredijelio. Vegetarijanci su uglavnom osobe koji pomno vode računa o
održavanju redovite tjelesne težine, redovitom vježbanju, umjerenoj ili gotovo
nikakvoj upotrebi alkoholnih pića i izbjegavanju duhanskog dima.
MAKROBIOTIKA
je vještina i umijeće zdravlja i dugovječnosti. Kao prirodan i cjelovit sustav
koji podrazumijeva međusobnu vezu i djelovanje prehrane, životnog stila i
okoliša, makrobiotika predstavlja sveobuhvatan i učinkovit pristup ka
postizanju i održavanju fizičkog, mentalnog i duhovnog zdravlja.
Za razliku od uvriježenog
mišljenja, makrobiotika nije samo „dijeta“ ili tip prehrane, ili nešto što
prakticiraju oni koji imaju rak. Makrobiotika je cjelovit i prirodan životni
stil, koji se ne odnosi samo na prehranu, već na sve aspekte našeg življenja.
Prehrambena komponenta makrobiotičkog pristupa zasniva se na tradicionalnim
obrascima, naglašavajući upotrebu cjelovitih i organski uzgojenih žitarica i
mahunarki, povrća, algi, sjemenki i voća. Do sada su mnoge znanstvene
institucije dokazale dobrobiti prehrane prema makrobiotičkim načelima. Tisuće
ljudi primijenili su makrobiotička načela kako bi podržali svoje zdravlje ili
riješili zdravstvene probleme.
Drugi aspekti makrobiotike
odnose se na brigu o tijelu, fizičku aktivnost i općenito pogled na svijet. U
svrhu postizanja fizičke, duhovne i mentalne ravnoteže, makrobiotički učitelji
podučavaju mnogim izuzetno korisnim vještinama poput masaže stopala,
orijentalne dijagnoze, tehnika disanja, feng shuija, upravljanje stresom i
drugi.
Makrobiotički pristup
podrazumijeva življenje u skladu s prirodom jer je čovjek njen sastavni dio, te
stoga prati njene cikluse i stalne promjene i ne čini ništa što bi narušilo
njezinu ravnotežu. Upravo zato mi u Makronovi svoje djelovanje temeljimo na
načelu osobne ekologije, koje podrazumijeva ovaj suživot.
Makrobiotika je umijeće
koje nudi niz korisnih znanja i vještina koje usvajamo kako bismo:
• postigli dobro zdravlje
i mentalnu jasnoću
• stvorili duševni mir i
obnovili tijelo
• poboljšali sportske
rezultate
• zadržali osobni mir,
sreću i radost te unaprijedili odnose s drugima.
Kao i svako drugo umijeće,
načela makrobiotike se najbolje i najlakše uče uz stručno vodstvo iskusnih
učitelja. Kako je svako ljudsko biće ima svoj osobitu konstituciju i stanje u
kojem se nalazi, te okoliš i vanjske čimbenike koje utječu na život, važan je
individualan pristup – stručan makrobiotički savjetnik dat će vam najbolje
individualne preporuke.
Makrobiotika dolazi od
grčke riječi «macro»-velik+»bio»-život i znači dug život.
Pojam je prvi sastavio
Christoph Hufeland 1796. Popularizirao ju je George Ohsawa pravim imenom Joichi
Sakurazawa, japanski filozof (1893-1966) i njegovi nasljednici Michio Kushi i
njegova supruga Aveline Kushi koji su otvorili institut makrobiotike East-West
(Istok-Zapad) u Bostonu 1978.
Temelji makrobiotike
nalaze se u principima yin i yanga, drevne istočnjačke filozofije koja
spajanjem suprotnosti postiže jedinstvo. Yang koji predstavlja pozitivni, muški
princip, sunce i snagu odgovara slanoj, prženoj, mesnoj hrani. Yin koji
predstavlja negativni, ženski princip, mjesec i nježnost odgovara slatkoj,
kuhanoj, mlječnoj hrani. I jedan i drugi ekstrem trebaju se izbjegavati. Po
makrobiotičkom vjerovanju u sredini između ekstrema je uravnotežena hrana i to
cjelovite žitarice, prvenstveno riža, mahunarke, voće i povrće, te fermentirani
sojini proizvodi. Poželjno je koristiti organski uzgojene ekološke proizvode, a
izbjegavati one uzgojenu u plastenicima, onečišćenu pesticidima.
Svakodnevni obrok trebao
bi se sastojati od 50% cjelovitih žitarica (smeđa riža, kukuruz, zob, pšenica,
ječam). Pri tome su rjeđe zastupljeni kruh, tjestenina odn. proizvodi od
brašna. Otprilike 30% pretstavlja povrće (zeleno lisnato i dr.) kuhano, pirjano
i povremeno sirovo. Oko 10% čine mahunarke (grah, grašak i sl.) te sojini
proizvodi, kao tofu, tempeh i natto. Poželjno je obrok započinjati juhom, miso
ili shoyu, a od deserta konzumirati one bez šećera. Iznimno koristi se riba i
morski proizvodi jednom tjedno. Upotrebljavaju se biljna ulja, hladno prešana:
maslinovo, sezamovo i sojino. Izuzetno je važno prožvakati svaki zalogaj, te
piti dovoljnu količinu tekučine, ali ne gazirana pića, već vodu, čaj i voćne
sokove. Izbjegavaju se meso, sol i šećer. Dijetne upute variraju ovisno o dobi,
spolu, te klimatskim uvjetima.
Veganstvo označava
filozofiju i način života koji teži isključiti - koliko god je to moguće i
praktično – sve oblike okrutnosti i iskorištavanja životinja za hranu, odjeću i
bilo koju drugu svrhu i koji promiče razvoj i korištenje neživotinjskih
alternativa za dobro čovjeka, životinja i okoliša.
Veganska prehrana temelji
se na žitaricama, mahunarkama, voću i povrću. Vegani i veganke ne jedu meso,
ribu, morske plodove, jaja, mlijeko, mliječne proizvode, med niti nose stvari
od krzna, vune, kostiju, kože, koralja, bisera niti bilo kojih drugih
materijala životinjskog porijekla. Mnogi vegani također izbjegavaju proizvode
testirane na životinjama. Veganstvo se razlikuje od vegetarijanstva po tome što
je svedeno u potpunosti na biljnu prehranu, dok vegetarijanci jedu i neke
proizvode životinjskog porijekla, kada se pri dobivanju tih proizvoda životinje
ne ubijaju, npr. jaja, med, mlijeko i dr.
Riječ vegan formirao je
Donald Watson 1944. godine u Leicesteru, u Engleskoj, koji je, s još nekoliko
članova Vegetarijanskog društva (eng.Vegetarian Society), a unutar njega, želio
osnovati službenu podskupinu vegetarijanaca koji ne konzumiraju ni mlijeko ni
mliječne proizvode. Kad je taj prijedlog bio odbijen, Watson i istomišljenici
osnivaju Vegansko društvo (eng. The Vegan Society) koje zagovara potpunu biljnu
prehranu, isključujući meso, ribu, jaja, mlijeko i mliječne proizvode (sir,
maslac) i med te potiče i ohrabruje proizvođače hrane, odjeće i obuće da
koriste alternative životinjskim proizvodima. Novoosnovana skupina složila se
da je prestanak bilo kojeg oblika iskorištavanja nužan za stvaranje mnogo
razumnijeg i humanijeg društva.
Ljudi postaju vegani iz
mnoštva razloga, uključujući etičku brigu za životinje i prirodnu okolinu, kao
i neke osobnije, vezane zazdravlje, duhovnost i vjeru. Što se etičkih principa
tiče, veganska prehrana spriječava masovni uzgoj i sustavno klanje velikog
broja životinjana na farmama. Veganska hrana sadrži niži nivo kolesterola i
masti od uobičajene prehrane. S ekološkog gledišta, mesna industrija sudjeluje
u zagađenju zraka, zemlje i vode, doprinosi eksploataciji i krčenju šuma i
velikih zemljišnih površina za uzgoj biljnih kultura namijenjenih prehrani
velikog broja uzgajanih životinja.
Dobro isplaniranom veganskom
prehranom mogu se zadovoljiti sve potrebe organizma. Loše organizirana veganska
prehrana može uzrokovati manjak kalcija, joda,omega-3 masne kiseline, željeza,
vitamina B12 i vitamina D, koji se onda moraju uzimati iz vitaminskih i
mineralnih dodataka prehrani.
Izvor: direktno.hr
