Roditelji su spremni na sve,
kada je u pitanju sreća njihovog djeteta. Ali, da li je to recept za pravu
sreću?
Iako roditelji imaju najbolje
namjere, i rade sve ono što smatraju ispravnim, to možda i nije najbolji način
koji će pomoći dijeci da budu istinski srećna.
Pitanje koje bi roditelji
trebali da postave sami sebi je: "Da li sve što radimo, radimo da bi naša
djeca bila srećna, kao kupovina sladoleda, iPad isl? Ili ih učimo vještinama uz
pomoć kojih će voditi zadovoljavajući, ispunjen i lijep život?"
Najvažnije je djecu naučiti
kako da prevaziđu poteškoće i kako da ponovo dosegnu sreću. Međutim, većina
roditelja pokušava zaštiti djecu od neprijatnih situacija i neuspjeha, što je
potpuno pogrešno.
Postoji mnogo osjećanja koja
nam nisu prijatna, ali ako djecu štitimo od njih, učimo ih da nije normalno da
osjećaju upravo ono što nas čini ljudima, a to su patnja ili bol...
Zato, ako vaše dijete ne
dobije ulogu u školskoj predstavi, pustite ga neka malo tuguje.
Kada pokušavamo djecu usrećiti
po svaku cijenu, mi im, time zapravo, samo škodimo.
Kod djece kojima roditelji udovoljavaju
na sve moguće načine, na fakultetu su se javili depresija i anksioznost.
Univerzitet u Arizoni sproveo je istraživanje i došao do zaključka da su takva
djeca teže prevazilazila prepreke, jer su kao mala bila čuvana pod staklenim
zvonom. Takođe, zaključak jedne druge studije jeste da su takva djeca
narcisoidna i da imaju komplekse više vrijednosti.
Porodični rituali i rutine
će ojačati vezu između roditelja i djece, što će im pomoći u životu. Znači, praktikujte
porodične obroke, ušuškajte djecu pred spavanje, organizujte zajedničke izlete.
Sve ono što možete raditi zajedno. Naučite ih da budu zahvalna, naučite ih
životnim, a ne prolaznim i materijalnim lekcijama.
