Vaša sreća je isključivo odraz vašeg
stanja misli. Onako kako tretirate sebe svakodnevno, koliko se često
omalovažavate ili bodrite, tako ćete i živjeti kroz sve dane. Ako nemate
samopoštovanja i samopouzdanja, pravo je vrijeme da naučite prigrliti sebe.
Najlakše je za sve loše što vas je u
životu snašlo, tražiti krivce u drugim ljudima ili okolnostima. Dopuštati si da
tonete u bezdan i nemoć, umjesto da shvatite da je sva potrebna moć upravo u
vama. Najlakše je praviti se da vas ne zanima zašto ste prizvali nešto,
odbacivati odgovornost i puštati da vas život rastavlja na komadiće.
Koliko vremena je potrebno, da biste se
konačno probudili i shvatili? Vaša sreća je stvar izbora, vašeg izbora! Ona ne
bi trebala ovisiti o postupcima drugih ljudi, prisutnosti drugih ljudi i
općenito o vanjskim utjecajima!
Ono što njegujemo u sebi, čime hranimo
svoju dušu i um, ono je esencijalno da bismo otkrili koliko smo zapravo
odgovorni i sretni. Imate li zdrav odnos sa samim sobom, cijenite li sve što
jeste, vidite li svoje propuste i radite li na njima? Imate li dovoljno
samopoštovanja, shvaćate li da dok ne riješite te stvari sa sobom, ne možete
osjećati sreću jer stalno imate osjećaj da ste za nešto uskraćeni? A vrlo
često, sami sebi uskraćujete potrebne istine.
Oskudijevate u bliskosti sa svojim bićem,
zatrpavate se gomilom nepotrebnih stvari, bježite od sebe jer ne možete
provesti određeno vrijeme u miru sa sobom. I onda se i dalje pitate, kako to da
niste sretni?
Činjenica je, dok god hranite tijelo i
dušu prolaznim i nepotrebnim stvarima, nećete imati mira i izbjegavat ćete
razgovor sa samim sobom. Koliko god izbjegavali upoznavanje sebe, jednog dana
naletjet ćete na ogroman zid i nećete imati kamo dok to ne riješite sa sobom.
Zašto konstantno tražiti rješenje u
drugim ljudima, onima koji ne poznaju vaše ožiljke, otiske drugih ljudi i
tragova vremena na vama? Zašto smatrate da će biti lakše ako postupite kao
netko drugi, ne slušajući vlastito srce i dušu? Ne može vam pristajati odgovor
koji je krojen za nekoga drugoga. Ne možete se uživjeti u lekciju ako ju
automatski ponavljate kao uzorak ponašanja koji ste vidjeli u drugima.
Vaša sreća je isključivo odraz vašeg
stanja misli. Onako kako tretirate sebe svakodnevno, koliko se često
omalovažavate ili bodrite, tako ćete i živjeti kroz sve dane. Ako nemate
samopoštovanja i samopouzdanja, pravo je vrijeme da naučite prigrliti sebe.
Volite sebe, jer drugi vas nikada neće
voljeti onoliko koliko ćete voljeti sami sebe. U svemu ste uvijek sami, bez
obzira na podršku koju imate od drugih. A sreća nije nedostižna i nije konačan
cilj.
Konačan cilj je kompletno upoznavanje
sebe kao duše, sebe kao čovjeka. Sreća bi trebala biti nusprodukt našeg rasta,
odraz sjaj u našim očima, ponosa jer smo odmaknuli dalje od onoga što smo bili,
jer smo pobijedili sebe po tko zna koji put.
Sreću ne bismo trebali tražiti, nego
shvatiti da smo ju mi u stanju proizvesti. Isto tako smo velikim dijelom
odgovorni za nesreću koju proizvodimo ili privlačimo k sebi.
Jednom kad se probudite, vidjet ćete da
ste tragali na pogrešnim mjestima. Sve što jesmo, sve što trebamo i sve što
mislimo da nemamo, imamo i nosimo duboko zakopano u sebi.
Kad to naučite i usvojite, kad počnete
živjeti sreću, dijelit ćete nesebično svoje darove s drugima i shvatiti da je
zaista malo potrebno da bismo osjećali tu sreću. I da se ona samo dijeljenjem
uvećava i ostaje nepresušan izvor inspiracije, života i radosti.
Zato, umjesto da pogled uperite ka nekome
ili nečemu, uperite ga u sebe. Zavolite sebe, oprostite sebi da biste mogli
oprostiti onima koji su vas povrijedili i uzmite ključ u svoje ruke.
Budite sretni, ne tražite sreću,
kreirajte sreću. Neka se drugi ljudi napajaju s vaših izvora istine i ljubavi,
jer tad vaša sreća će se uvećati.