Bolji dani počinju
kad počneš puštati. Sve ono za što si godinama mislio da bez toga ne možeš
živjeti. A nakupilo se. I ljudi. I stvari. I iskustava. I osjetiš onu količinu
slobode potrebnu da se rodiš ispočetka. Bolji dani počinju kad se prorijedi
krug ljudi oko tebe, shvaćajući da većina tu nije ni bila za tebe. Bila je radi
nečega što si im trebao dati. Osjećaja kojeg si im trebao priuštiti. Ili
jednostavno samo na nekom životnom proputovanju.
Bolji dani počinju kad nađeš nekog tko će zagrliti svu onu bol u tebi. I samo šutjeti. Nekoga tko će biti nježan prema ranama koje su se s godinama napunile u duši. Tolerirajući sve i svašta. Jednom ćeš naučiti povući crtu. I reći dosta. Radi mira svoga. Radi dana koji su pred tobom. I u kojima sada želiš samo malo poštovanja. Nježnosti. Utjehe. Udahni! Pa izdahni! Put povratka k sebi uvijek započinje s novim danom. Novom prilikom.
