Okidač
je prilično poznat termin i koristi se sve češće, ali malo tko zna za njegovu
suprotnost - svjetlucanje.
Ovaj
termin skovala je Deb Dana, psihologinja za traumu. U knjizi naziva
"Polivagalna teorija u terapiji" iz 2018. godine, opisuje
svjetlucanje kao male trenutke radosti, u kojima um i tijelo postoje u stanju
blaženstva i ravnoteže, a živčani sustav prenosi informacije mirnoće i
sigurnosti.
„Ne
govorimo o velikim, važnim ili ekstravagantnim iskustvima koja donose radost i
povezanost. To su mikro trenuci koji oblikuju naš sistem na veoma delikatan
način“, kaže autorica.
Posljednjih
godina ovaj koncept postoje sve popularniji, a temelji se na teorijama koje
obuhvaćaju vagus. Riječ je o najdužem moždanom živcu,a prema prijevodu iz
latinskog jezika, naziva se i lutajućim.
Prema
polivagalnoj teoriji, a koju je postavio američki psiholog Kinsey Instituta
Stephen Porges, vagus živac mogao bi revolucionirati pristup liječenju
raznovrsnih tjelesnih i mentalnih tegoba. Naime, jačanjem autonomnih stanja
koja potiču osjećaj sigurnosti, može utjecati na progres pri tretiranju trauma.
Što je
"svjetlucanje"?
Svjetlucanje
je suprotno od okidača i opisuje se kao spoj trenutaka radosti ili smirenosti.
Ovi trenuci blistavosti mogu izazvati emocije kao što su smirenost, opuštenost,
sigurnost, povezanost i osjećaj da je svet lijep i siguran prostor, čak i na
kratko.
Svjetlucanje
se može naći na različitim mjestima i kroz različita osjetila. Evo nekoliko
primjera:
·
U prirodi, dok se
divite svojem vrtu ili gledate u zvjezdano nebo.
·
Kada vam se stranac
nasmiješi ili osjetite toplinu glasa voljene osobe.
·
Kada vam ljubimac
priđe i sklupča se u vašem krilu.
·
Kada čujete svoju
omiljenu pjesmu na radiju.
·
Miris jutarnje kave
ili zrake sunca koje prodiru u vaš dom.
„Osjećate
kako se nešto u vama pokreće. Postoji energija koja se javlja oko svjetlucanja,
a vaš mozak to prepoznaje“, objašnjava Dana.
Kako
iskoristiti pozitivne utjecaje koje efekt svjetlucavih trenutaka donosi?
Psihoterapeutkinja
Amy Morin, naglašava kako naš mozak ima prirodnu sklonost primijetiti
negativnost.
„Biti
na oprezu i bit spremni uvidjeti opasnost na vrijeme pomaže nam pri
ostvarivanju sigurnosti s fizičkog aspekta. Ali, kako više ne živimo u divljini
i ne skrivamo se od grabljivaca, fokus na isključivo tu fizički sigurnost nije
nam toliko primaran“ ističe Morin za USA Today.
Koncept
svjetlucanja zasnovan je na konceptu prepoznavanje malih pozitivnih trenutaka
iznova i iznova, a vjeruje se kako, ako se koristi, može početi oblikovati
cjelokupan sistem. Upoznavanjem pozitivnih dijelova, moglo bi tako postati
dodatna pomoć pri brizi o mentalnom zdravlju. Morin dodaje kako je upravo odmor
od neugodnih emocija ključan jer kada se „njihov intenzitet smanjuje, povećava
se logika. A to znači kako problemu tada možete pristupiti iz drugog ugla,
vidjeti stvari drugačije.“
Kako
primijetiti "svjetlucanje"?
Možete
prepoznati tračak, ali kako ga integrirati u svoj život, a kako biste dobili
više? Srećom, prema Deb Dani, za to nije potrebna obuka.
Naime
Dana zaključuje kako samim primjećivanjem svjetlucanja, osobe počinju tražiti
još takvih tragova te poziva na postavljanje tzv. „blistave namjere“.
Jednostavno, poručite sebi misao poput: „naći ću tračak svjetlucanja prije
ručka“ i krenite od toga.
„Želimo
početi malim koracima jer, mnogima pronalazak trenutka može biti izazovan.
Osobe čiji su životi ispunjeni traumom, teško žive van njenih okova“ dodaje.
Vodite
dnevnik i bilježite svoje blistave trenutke uz opise osjećaja koji u vama
potiču.
Tajna
je u uživanju. Prepuštanju i prihvaćanju tih pozitivnih emocija. „Ponekad ih
ljudi ne žele osjetiti jer znaju kako te emocije ne traju ili se osjećaju
krivima što se osjećaju dobro tijekom teškog perioda u svom životu. Ali, važno
je dopustiti si osjetiti ih. Uživajte u njima dok traju. I zapamtit, budućnost
donosi još trenutaka radosti“, kaže Morin.
