Koliko
vremena provedemo razmišljajući o nekom negativnom ishodu koji nam se može
dogoditi? Zasigurno većina nas jako mnogo.
Briga – to
nije samo bezazleno razmišljanje, to je vlastito mrcvarenje ili preciznije
ubijanje. Zamislite igrača koji ulazi na teren u igru i razmišlja kako će
izgubiti, a već mu je iskustvo stotinu puta pokazalo da ima sve predispozicije
za pobjedu. Takav igrač može napraviti samo jedno – napustiti teren i svojom
odlukom dozvati poraz.
Briga je
rat protiv zdravog razuma jer nas uvjerava u nešto što smo već iskusili i
uvjerili se da su tako male šanse da se to dogodi, ali mi opet taj scenarij
prevrćemo po svojoj glavi jer ne vjerujemo svome razumu. Briga je rat protiv
svojih osjećaja jer u njoj probudimo ono najgore u sebi, i dopuštamo da nas to
polagano uništava, a istovremeno s time uništavamo i one svoje najbliže, koji
umjesto da od nas dobiju ono najbolje, dobivaju najgore.
Briga je
rat protiv svoje budućnosti jer sve ono što u njoj želimo biti, imati i
doživjeti u samome startu prekidamo kao mogućnost. Ona je lanac za sve naše
snove, lanac s kojim ih prvo vežemo a onda zdrobimo i povjerujemo da od njih
nikada ni nije moglo ništa biti. Briga je rat protiv svoje slobode jer umjesto
da uživamo u životu donoseći odluke na temelju onoga što nam govori srce,
donosimo odluke na temelju onoga što nam govore naši strahovi.
Potrebno je jednom prerasti svoju brigu, pokazati da smo od nje zreliji i jači, pokazati da snaga koju imamo u sebi nije da svoj život upropastimo nego da ga iskoristimo do maksimuma. Zato jedino protiv čega trebamo ratovati jest protiv briga i to vjerom u bolju budućnost. Svakoga dana svjesno i slobodno izabirati pozitivne misli i njima održavati svoj entuzijazam i energiju. Biti jači od njih i uživati u svom životu.
