Mnogima
čak i draži od Božića je dan prije – Badnjak. To je dan na koji se
tradicionalno kiti božićno drvce, okuplja se s najdražima i uživa u pripremi za
Božić.
No
kako je uopće nastao Badnjak i zašto se baš tako zove u našem podneblju?
Sam
naziv Badnjak vuče svoje korijene duboko iz hrvatske tradicije, ali i običaja
diljem Europe.
Naime,
panj koji se nekada tradicionalno unosio u kuću dan prije Božića naziva se
badnjak. Neki taj naziv dovode i u vezu s glagolom bdjeti jer se tu večer i noć
bdije kako bi se dočekalo Isusovo rođenje.
U
nekim krajevima Hrvatske, pretežito na selu, u kuću bi se unosio jedan panj
odnosno jedan badnjak, a u nekima tri.
Tri
su panja simbol Svetog Trojstva, a njihovim se žarom pripaljuju sve svijeće u
kući. Panjevima koji tinjaju obično bi se dodavalo malo hrane s blagdanskog
stola i vina koje se pilo.Vjerovalo se da će vatra velikih panjeva donijeti
dobro cijelom domu i svim ukućanima
Svega
toga nije bilo oduvijek jer se Božić nije ni slavio do 3. stoljeća, a u samoj
Bibliji, u dijelu koji govori o rođenju Isusa, nema ni spomena o prosincu, te
mnogi povjesničari vjeruju da je Isus, zbog kojeg se i slavi Božić, zapravo
rođen u proljeće.
No
ono što se događalo u prosincu bile su Saturnalije, drevni rimski festival
održavan u čast boga Saturna. Na tim su se festivalima održavale gozbe,
razmjenjivali pokloni i prinosile žrtve u obliku životinja bogu Saturnu kako bi
iduća godina bila plodna i uspješna.
Danas
se smatra kako se Božić slavi 25. prosinca upravo kako bi se jednako tako važan
blagdan davanja i primanja uskladio s nekadašnjim Saturnalijama.
Otuda
se zadržao i običaj ranije spomenutog dodavanja malo hrane upaljenim badnjacima
(panjevima), kao svojevrsna žrtva za nadolazeću plodnu godinu.
S
vremenom su se uz badnjak, slamu i repu u seoske hrvatske kuće počele unositi i
zimzelene grane koje su se ukrašavale jabukama i orasima, a posljednjih
desetljeća to je zamijenilo božićno drvce.
Iako se badnjak (panj) više gotovo nigdje ne unosi u kuću, ime se zadržalo sve do današnjih dana. Podsjeća nas na iščekivanje nečeg novog, boljeg i radosnijeg, a to nam ove godine treba više nego ikada prije.
Piše: zadovoljna.hr
