Pitanje koje, čini se, vuče korijene od kada i sam čovjek egzistira, jeste zašto ljudi zlom odgovaraju na dobro.

Dešava se svima. Ljudi samo zatvore oči na dobre namjere. Proklinju svaki iskren trud koji činimo kako bi nekome pomogli. Zašto se to dešava? Ova mudra priča ima odgovor.

Nekada davno, mlada djevojka u suzama, zakucala je na vrata starog mudraca , i ispričala mu svoju priču.

„Ne znam kako da nastavim sa svojim životom…“ – drhtavim glasom je rekla. Cijelog života sam tretirala ljude onako kako bih voljela da oni tretiraju mene. Bila sam iskrena, otvorila sam im svoje srce, svakog pozvala unutra…Kad god sam mogla, pokušala sam činiti dobro svima, nisam očekivala ništa za uzvrat, pomagala sam sa svim što sam imala. Svi su me izrugivali. Povrijedili su me do kosti… vrijeđali me, nipodaštavali, lagali… jednostavno sam umorna… Molim te, reci mi…šta mogu da učinim?”

Mudrac je strpljivo slušao, i dao joj savjet :

 „Skini svu svoju odjeću i prošetaj ulicom potpuno gola“ – mirno je rekao mudrac.

„Oprosti, ali nisam toliko nisko pala… Vjerovatno ste ljuti ili se šalite! Ako to uradim, mogu očekivati svašta.. Svi će mi se smijati, to će biti Božji sud…“, rekla je djevojka.

Mudrac je odjednom ustao, otvorio vrata i stavio ogledalo na sto.

 „Sramota te je da se prošetaš gola, ali iz nekog razloga nije te sramota da ogoliš svoju dušu pred cijelim svijetom. Držiš je otvorenu kao ova vrata. Puštaš svakoga da uđe. Tvoja duša je ogledalo, zato možemo vidjeti našu refleksiju u drugim ljudima. Njihove duše su zle, baš kao i ružna slika koju vide kada pogledaju tvoju čistu dušu. Oni nemaju ni snage ni hrabrosti da priznaju da si bolja od njih, i oni su ti koji bi se trebali promijeniti“, reče starac.

„Šta bih trebala da učinim? Kako mogu promijeniti ovu situaciju u kojoj se nalazim, kada ništa, u suštini, ne zavisi od mene ?“ – upitala je djevojka.

„Pođi sa mnom, imam nešto da ti pokažem… Pogledaj, ovo je moja bašta. Zalivao sam je i brinuo o ovom predivnom cvijeću godinama. Da budem iskren, nikada nisam svjedočio cvjetanju pupoljka. Sve što vidim su ovi predivni cvjetovi, i njihova očaravajuća ljepota i miris.“

„Drago dijete, uči od prirode. Pogledaj ovo prelijepo cvijeće i učini šta ono čini – pažljivo otvaraj srce drugima, tako da niko i ne primjeti. Otvori svoju dušu dobrim ljudima. Odmakni se od onih koji čupaju tvoje latice, bacaju na zemlju i gaze ih. Trava ti nije čak ni do koljena, tako da nemoj pokušavati da im pomogneš. Sve što će ikada vidjeti u tebi su refleksije, koje ne mogu podnijeti.“

zenskikutak.rs