Održivost je jedan od zvučnih pojmova kojim se modni brendovi najčešće “razbacuju” kako bi pokazali da zapravo brinu o planeti Zemlji. Međutim, najčešće iza tog pojma stoji minimum poboljšanja u odnosu na lanac proizvodnje i distribucije koji uzrokuje različite oblike zagađenja okoline.

Iako je sam izraz odavno u upotrebi, jedinstvena definicija pojma održivosti ne postoji. Međutim, postoji mnogo različitih gledišta na ovaj koncept i na to kako se on može postići.

U današnje vrijeme održivost obično obuhvata procese i radnje putem kojih čovječanstvo izbjegava iscrpljivanje prirodnih resursa, kako bi se održala ekološka ravnoteža koja ne dopušta pad kvaliteta života modernih društava.

Kako ljudi počinju sve više obraćati pažnju na sastojke onoga što jedu ili koriste u vlastitom životu i kakvu posljedicu to ostavlja na okolinu, započinju analizirati i kakav je sastav odjeće koju kupuju, odakle ona dolazi te kako njena proizvodnja utječe na planetu na kojoj živimo.

Kada je riječ o sferi mode, održivost znači izbjegavanje procesa u proizvodnji i distribuciji, koji doprinose zagađenju planete. Međutim, koliko je to zapravo moguće?

Modna industrija je uzrok 10 posto ukupne svjetske emisije ugljendioksida i gotovo 20 posto otpadnih voda. Koliko god da je utjecaj avioindustrije na okolinu loš, moda usisava više energije nego i avioindustrija i brodarstvo zajedno.

Pojam održivosti proizvođači odjeće široko primjenjuju za označavanje poboljšanja u različitim područjima koja će makar minimalno smanjiti navedene utjecaje.

Sve dok oglašavana akcija kompanija/brendova pričinjava malo, manje ili u najboljem slučaju nimalo štete prirodnom svijetu – karakteriše se održivošću. Međutim, činjenica je da mnogi brendovi održivost koriste samo kao još jednu zvučnu riječ kojom će privući onaj ekološki osviješten dio tržišta.

Iako je ideja samog pokreta održive mode više od pukog bavljenja modnim tekstilom ili proizvodima i odnosi se na stvarno unapređenje životnih uslova i brige za budućnost i opstanak čovječanstva, svedena je na marketinški upotrebljivu zvučnu riječ koja će onome ko je koristi dati jedan novi identitet – kompanije, brenda koji brine.

Vodeći svjetski brendovi kao što su Zara, Nike i H&M nižu kolekcije koje se karakterišu kao napravljene od prirodnih, organskih, recikliranih materijala, što jeste pomak naprijed, ali je broj takvih kolekcija u poređenju s ostatkom zanemarljiv.

Još jedna stvar koju ekološki aktivisti zamjeraju modnoj industriji jeste konstantno izbacivanje novih kolekcija koje potiču konzumerizam – što je definisano pojmom “brza moda”.

Pored toga što se potiče bespotrebna kupovina, to sa sobom povlači masovnu proizvodnju uz korištenje jeftine radne snage, najjeftinijih energenata koji su pritom i najštetniji po okoliš, emisiju gasova prilikom različitih oblika prijevoza te na kraju povećanje otpada jer kupovina novih stvari rezultira povećanim bacanjem starih u smeće, koje se ne recikliraju i najčešće završe zagađujući prirodu.

Zbog toga je teško povjerovati da jedna održiva kolekcija, naspram mnogo drugih koje štete okolini, može doprinijeti smanjenju zagađenja i poboljšanju uslova života na Zemlji – te jedino čemu može doprinijeti jeste sakupljanje poena kod potencijalnih kupaca.

zene.ba