Znam šta znači voljeti sebe. To znači da se izjutra budim više ne razmišljajući kako na svijetu postoji neko srećniji, ljepši, pametniji, mudriji i bolji od mene.

To znači da se gledam u ogledalo i ne želim da skrenem pogled sa svog odraza. Vjerujem tom odrazu. Uopšte nije važno jesam li našminkana ili nisam, nije važno u kakvom sam raspoloženju… Naprosto vjerujem onome što mi blista i gori u srcu.

Znam šta znači voljeti sebe. Ne čekam više na neke događaje, sastanke, prilike, rođendane, proslave, vikende… Ne čekam ljubav i pažnju! Dozvoljavam sebi da budem srećna danas, sada. Gledam prolaznike pravo u oči, ne spuštam pogled na prljavi asfalt. Znam da je svijet oko mene divan, kao što je oduvijek bio.

Znam šta znači voljeti sebe. Radujem se svakom uspjehu bliskih, dalekih, otišlih i zaboravljenih ljudi. Radujem se ​​što žive, dišu, stvaraju, što uspjevaju i nešto postižu. Zato što njihov uspjeh ni najmanje ne umanjuje ovaj plamen u meni.

Od toga ne postajem manje divna, ne postajem manje voljena i zaštićena. Zato što u meni postoji dubina u kojoj ima ima mjesta i za njihov uspjeh.

Sposobna sam da budem dio njihove radosti i cijelim svojim bićem pojmim da je svaki njihov uspjeh takođe uspjeh i radost cijelog svijeta – što znači da je, kao i cio ovaj svijet, njihov uspjeh dio mene.

Znam šta znači voljeti sebe. Ne žalim se više na životne nedaće. Volim čak i probleme. Dočekujem svaku prepreku sa osmijehom i smislom za humor, shvatajući da iz njih rastu snaga i strpljenje.