Posljednji
dani juna pravi su pakao za tri vrste korisnika društvenih mreža: onih koji
“skroluju” zbog prirode posla, onih čija djeca nisu sa svim peticama, kao i oni
koji uopšte nemaju djecu. Post do posta iskače, a sve same fotografije knjižica
odlikaša, koje, gle paradoksa – ne postavljaju mališani već njihovi roditelji!
Od
kako su djeca otišla na raspust, društvene mreže su preplavljene postovima koje
prikazuju đačke knjižice i ocjene djeteta. Pogađate, ako već ne znate – u
pitanju su sve sami odlikaši sa primjernim vladanjem, koji se ističu samo po
dobrom. Nijedna četvorka. Nijedan neopravdani izostanak. Onda shvatite da vaš
mališan ima jednu četvorku i dva neopravdana, i možda vas je sramota da pričate
o tome? Griješite! Za ljude koji ovo rade, i stručnjaci imaju objašnjenje i
kritiku.
Psiholog
Aleksandra Janković, smatra da je ovaj trend usko povezan sa neispunjenim
ambicijama samih roditelja. Kako kaže, oni ljudi koji su ostvareni, nemaju
potrebe da se proslavljaju preko sopstvene djece.
–
Dobro pitanje za te roditelje koji kače fotografije knjižice svoje djece jeste
– zašto nikada nisu okačili svoju? Jer je često riječ upravo o tome, da se
preko djece liječe neke frustracije, kompleksi, osjećaj inferiornosti. Naravno,
tu je i osjećaj ponosa, i to je svakako ispravno, jer pravo svakog roditelja da
se ponosi uspjehom svog djeteta, ali često se prelazi granica dobrog ukusa i
mjere – kaže Janković za Telegraf.rs.
Koliko
god da je roditelj radio sa djetetom i pomagao mu, donekle je to i njegova
obaveza. Dakle, to je uspjeh djeteta, ne roditelja.
Aleksandra
smatra da ovo svakako nije pravi i jedini način da neko iskaže divljenje.
Postoji veliki broj načina da se postigne mnogo bolji efekat, a da niko ne
“zamrzi” to dijete, niti počne da ga zadirkuje jer se njegovi roditelji hvale
njegovom knjižicom “na sva usta”, kao i da se roditelji djece koja nisu
savršeni odlikaši ne osjete manje vrijednim i lošijim.
–
Uz dužno poštovanje roditeljima, njihovom zalaganju i podsticanju, mislim da to
jednostavno nije pravi način da se iskaže divljenje, nego je više u pitanju
takmičarski poriv da se drugima pokaže šta mi imamo, a drugi nemaju –
objašnjava Janković.
Kako
i sama kaže, svako čudo za tri dana. Pred nama je sezona odmora, ljetovanja, pa
će društvene mreže preplaviti fotografije s ljetovanja.
–
Djeca to umiju mnogo bolje da kategorišu, nego roditelji. Često djeca onih
roditelja koji ne spadaju u kategoriju omiljenih, najboljih, umiju duhovito da
se osvrnu na to šta rade mame i tate čija su djeca favoriti. A svaki roditelj
koji je u poziciji da mu dijete nije sa svim peticama i najbolje, mora svom
mališanu da objasni da najbolje mjerilo inteligencije nije ta knjižica, nego
nečiji život. I sam Veksler je rekao “Život je krajnje mjerilo inteligencije“.
Tako
da je sasvim izvjesno da će se u ovim situacijama lošije osjećati roditelj,
nego dijete. Djeca to sve uspješno kanališu. A savjet za roditelje je
najjednostavniji mogući:
–
Odgovor na sve ovo ne treba da bude ni agresivan ni zlurad. Kažite “svaka čast,
svu sreću vam želim, važno je da su nam djeca zdrava i da zajedno napredujemo”,
i to je to. Dovoljno je da čovjek pohvali tu decu i roditelje, i time jasno
skrene pažnju da ova vrsta takmičenja zaista nije neophodna – zaključuje
psiholog Aleksandra Janković.
megavijesti.com
