Sindrom
policističnih jajnika ili PCOS zahvaća čak 10 posto populacije žena
reproduktivne dobi, a kako je riječ o tzv. tihoj bolesti, žene često i ne
prepoznaju da pate od ovog sindroma. Nerijetko se otkrije tek kada žena duže
vrijeme ne može zanijeti, no i tada je moguće zatrudnjeti.
Zašto
se sindrom policističnih jajnika uopće javlja, koje su njegove značajke i kako
se unatoč ovoj dijagnozi može ostvariti trudnoća, pojasnila nam je
ginekologinja Jasenka Grujić.
Sindrom
policističnih jajnika (PCOS) jedan je od najčešćih hormonalnih, tj.
endokrinoloških poremećaja. Ovaj sindrom karakteriziraju mnogobrojni simptomi,
a najčešće su to poremećaji u nastupu ovulacije (plodnih dana) i povećano
stvaranje muških spolnih hormona.
Ultrazvuk
pokazuje tipično promijenjene policistične jajnike. Vrlo se često u žena sa
sindromom policističnih jajnika nalazi i prekomjerna tjelesna masa i inzulinska
rezistencija, ističe dr. Grujić.
Brojni
su tihi simptomi policističnih jajnika koje žene često i ne povezuju s ovim
sindromom, već sa stresom ili nezdravim načinom života. To su, primjerice, pojava
akni, neredovite menstruacije, debljanje u predjelu trbuha i već spomenuta
povećana dlakavost.
Kako
napominje dr. Grujić, uzrok toga sindroma nije potpuno razjašnjen, no genetski
faktori uz utjecaj okoliša uključeni su u kompleksnu patogenezu sindroma.
Kada se postigne ponovna ovulacija, pacijentica može zanijeti, ali je njezin
napredak trudnoće potrebno strogo kontrolirati.
No
posljedica sindroma policističnih jajnika koja oboljele žene najdublje pogađa,
mnogo više nego dobivanje na težini ili pojava akni, svakako je neplodnost
odnosno otežan postupak začeća. Iako je on moguć, zahtijeva strogi liječnički
nadzor, a prvi je korak u terapiji smanjenje tjelesne mase.
Put od dijagnoze do trudnoće
Prije
davanja bilo kakvih lijekova potrebno je smanjiti tjelesnu masu do indeksa
tjelesne mase od 30 kg/m2. U pola godine od gubitka 10 posto tjelesne
mase-težine, gotovo sve žene ponovno uspostavljaju reprodukcijsku funkciju, tj.
ovulaciju. Svi se lijekovi daju prema posebnim protokolima dok se ne postigne
ovulacija.
Osim
klomifen-citrata, pacijentici se daju inhibitori aromataze (letrozol i
anastrozol), gonadotropini, metformon i u posljednje vrijeme promovirani
mioinozitol, govori nam dr. Grujić koja napominje da je osim uzimanjem oralnih
lijekova ovulaciju moguće potaknuti i kirurškim putem, tzv. ovarijskim
drilingom.
Kada
se postigne ponovna ovulacija, pacijentica može zanijeti, ali je njezin
napredak trudnoće potrebno strogo kontrolirati.
Trudnica
koja je zanijela nakon liječenja neplodnosti zbog sindroma policističnih
jajnika zahtijeva zaista posebnu pažnju, posebno ako je već i prije nego što je
zanijela kod nje bila dijagnosticirana inzulinska rezistencija. Upravo je zato
pravilna prehrana uz kontrolu tjelesne težine prva mjera koju savjetujemo,
zaključuje dr. Jasenka Grujić iz Ginekološke poliklinike Grujić.
zadovoljna.dnevnik.hr
