Neke stvari u životu toliko su jednostavne da ih uglavnom odrađujemo automatski i potpuno nesvjesni da postoje načini kako ih još više poboljšati ili prilagoditi svojim potrebama, primjerice, hodanje. U eri wellness trendova jako dobro znamo da je hodanje jedan od najjednostavnijih, a najučinkovitijih načina na koje brinemo o svom fizičkom i mentalnom zdravlju, ali to svejedno ne znači da se sve mora svesti samo na pomicanje jedne noge ispred druge.

Hodanje je, kao i sve drugo, aktivnost koju možemo prilagoditi svojim potrebama. A iako si ne morate  zakomplicirati život kako bi ova opuštajuća aktivnost zapravo djelovala,  male promjene u načinu na koji hodamo ipak mogu donijeti sasvim drukčije benefite. Tako smo dosad pisali o brojnim vrstama hodanja poput 6-6-6 rutine, a ovih dana društvene mreže popularizirale su tai chi hodanje. Evo što sve trebate znati.

 

Što je zapravo tai chi  hodanje

Kako i sâm naziv daje naslutiti, tai chi hodanje ima korijene u drevnoj kineskoj borilačkoj vještini koja se fokusira na spore pokrete i kontrolirano disanje. A kad kažemo kontrolirano, mislimo na svjesno kretanje kojim kontroliramo svaki korak i prijenos težine. Na prvu možda zvuči daleko od opuštajuće aktivnosti, ali cijela stvar se zapravo svodi na način kretanja na koji se brzo naviknete.

Ključ je u svjesnom prebacivanju težine s jedne noge na drugu zbog čega svaki pokret traje dulje i izvodi se kontroliranije, za razliku od klasičnog hodanja gdje uglavnom koračamo automatski i prenosimo težinu naprijed.

 

Tai chi  hodanje podrazumijeva tehniku koja se naziva empty step, odnosno prazan korak, a ideja je da prvo stabilizirate tijelo na jednoj nozi pa tek onda postavite drugu nogu ispred sebe i na nju prebacujete težinu tek kad osjetite da se možete stabilno osloniti. Pritom je fokus na mirnom disanju i pravilnom držanju, dok bi koljena trebala biti meko savijena.

Istraživanja su pokazala da se upravo zbog ovakvog kontroliranog prebacivanja težine tai chi može koristiti i kao vježba ravnoteže gdje tijelo učimo stabilnosti i boljoj kontroli pokreta. Dakle, učimo ne oslanjati se na momentum kao kod klasičnog hodanja, gdje nas pokret prirodno nosi naprijed, nego svaki korak izvodimo kontrolirano kako bismo zadržali stabilnost.

 

Ne postoje stroga pravila

Za razliku od brojnih drugih rutina hodanja kod kojih brojimo koliko smo ponavljanja napravili ili koliko smo kilometara prošli da bismo postigli rezultat, ovdje je važna isključivo kvaliteta pokreta pa se nemojte fokusirati na broj koraka, nego na pravilno i kontrolirano izvođenje. Uz to, riječ je o low-impact aktivnosti, zbog čega je tai chi hodanje nježnije za zglobove i lako ga je prilagoditi vlastitim mogućnostima.

Osim poboljšanja ravnoteže i stabilnosti, tai chi može poboljšati i aktivaciju mišića donjeg dijela tijela jer spori koraci aktiviraju manje stabilizacijske mišiće koji sudjeluju u održavanju ravnoteže, dok pritom jačaju snagu nogu i mišića trupa. A iako ćete na početku definitivno morati svjesno obraćati pozornost na to kako hodate i raspoređujete težinu, tai chi hodanje s vremenom se pretvara u mindfulness rutinu koja vas usmjerava na svaki pokret i disanje pa tako može imati i umirujući učinak.

  (ljepotaizdravlje)