Na sto i drugu
obljetnicu rođenja cijenjene francuske spisateljice i filozofkinje Simone de
Beauvoir prisjećamo se lika i djela žene koja je udarila temelje suvremenog
feminističkog pokreta.
Simone Ernestine
Lucie Marie Bertrand de Beauvoir rođena je 9. siječnja 1908. godine u Parizu.
Bila je najstarije dijete u buržujskoj obitelji, a majka Françoise odgajala ju
je u strogom katoličkom duhu.
Duboko religiozna
Simone u djetinjstvu je čak je razmišljala i o odlasku u samostan, ali s 14 godina
doživjela je krizu vjere. Negirala je postojanje Boga, odbacila vjeru i
proglasila se ateisticom. U tom trenutku započinje njezino istraživanje
filozofske literature i prva preispitivanja ljudske egzistencije.
Nakon studija
matematike na Katoličkom sveučilištu u Parizu te studija književnosti i jezika
na Institutu Sainte-Marie upisala je filozofiju na slavnoj pariškoj Sorbonni.
Nakon diplome
dolazila je na predavanja u cijenjenu parišku visoku školu École Normale
Supérieure, u želji da položi težak postdiplomski ispit iz filozofije. To joj
je naposljetku pošlo za rukom i nakon polaganja ispita postala je najmlađa
profesorica filozofije u Francuskoj.
U tom periodu upoznala
je muškarca s kojim će ostvariti najvažniju emotivnu i profesionalnu vezu u
svom životu.
JEAN-PAUL
SARTRE I NEKONVENCIONALNA LJUBAV
Među muškim
kolegama na studiju stvorila se mala i elitna ekipa sastavljena od Jean-Paula
Sartrea, Renéa Maheua i Paula Nizana.
Impresioniran
njezinim znanjem, Sartre ju je poželio upoznati. S druge strane, Simone je dugo
željela postati dio njegova intelektualnog kruga, pa je odmah pristala na
zajedničko učenje.
Ubrzo su započeli
i intimnu vezu, ali ona nipošto nije nalikovala na uobičajeni ljubavni odnos.
Beauvoir je odbila Sartreovu prosidbu, nakon čega su osmislili vrlo liberalnu i
otvorenu vezu. Iako su bili zajedno sve do njegove smrti, nikada nisu zajedno
živjeli niti imali djece, a jedno drugome dali su slobodu upuštanja u ljubavne
odnose s drugima.
Uoči Drugog
svjetskog rata radila je kao profesorica književnosti i filozofije u Rouenu te
pisala roman "Gošća". Nakon okupacije Pariza i formiranja Višijske
vlade dobila je otkaz u školi te postala politički aktivna kao članica
Francuskog pokreta otpora.
Tijekom okupacije
1943. godine objavljeno je njezino prvo književno djelo, spomenuti roman
"Gošća". Rat je obilježio i njezino stvaralaštvo pa je od 1941. do
1943. godine pisala roman "Krv drugih", koji se smatra jednim od
najvažnijih egzistencijalnih romana Francuskog pokreta otpora. Nakon toga
napisala je i svoj prvi filozofski esej "Pyrrhus et Cinéas", a u tom
razdoblju, koje je sama nazvala moralnim periodom svog stvaralaštva, nastao je
i roman "Svi ljudi su smrtni" te drama "Beskorisna usta".
Međutim, sva ta
djela ostat će u sjeni onog koje ju je pretvorilo u jednu od najvećih
feminističkih ikona modernog doba.
"DRUGI
SPOL" - KNJIGA KOJA JE PROMIJENILA PERCEPCIJU O ULOZI ŽENA U DRUŠTVU
Kada je 1949.
godine izdala dvodijelni opus pod nazivom "Drugi spol", radikalnu i
revolucionarnu kritiku patrijarhata i ženine uloge u društvu, uzburkala je
duhove diljem svijeta.
Vatikan je njezino
djelo uvrstio u svoj Indeks zabranjenih knjiga, tj. popis knjiga zabranjenih za
čitanje koji je ukinut tek 1966. godine.
Jedna od glavnih
teza opusa nastala je na stavu da su žene podvrgnute dugovječnoj opresiji i
podčinjene muškarcima dodjeljivanjem uloge muškarčeve "polovice".
Beauvoir u svom djelu ističe da su muškarci tijekom povijesti imali priliku
izraziti svoju transcendentnost raznim oblicima djelovanja, dok su žene bile prisiljene
voditi repetitivan i nekreativan život.
Drugi dio opusa
Beauvoir je započela legendarnom rečenicom: Žena se ne rađa, ženom se postaje.
Njom Simone
započinje svoju borbu protiv mita da se žene rađaju "ženstvene" i
spremne preuzeti sve tradicionalne "ženske" uloge te tvrdi da se
takva percepcija ženskog postojanja konstruira društvenom indoktrinacijom.
Zatim opisuje na
koje se sve načine žene prisiljava na odustajanje od svog prava na stjecanje
iskustvenih spoznaja, oduzima im se autentičnost i subjektivnost te ih se
pretvara u pasivne osobe podložne potrebama muškaraca.
Naposljetku poziva
na radikalno preispitivanje uloga žene u društvu. "Drugi spol" prvo
je djelo koje je na radikalan način istaknulo fundamentalnu važnost jednakosti
žena i muškaraca te se upravo se zato smatra knjigom koja je udarila temelje
suvremenom feminističkom pokretu.
Sama Simone 1976.
godine u jednom je intervjuu odbacila zasluge za to kazavši kako je većina žena
koje su pokrenule drugi val feminizma u 20. stoljeću u vrijeme izlaska knjige
bila premlada kako bi ona utjecala na njih, ali priznala je da joj je drago što
je "Drugi spol" odgojio niz novih feministica.
Iako je ona
negirala svoj utjecaj, njezinu važnost najbolje je opisao francuski magazin Le
Nouvel Observateur 1986. godine, nakon smrti revolucionarne književnice i
filozofkinje: Žene, dugujete joj sve!
zadovoljna.hr