Vernici
starokalendarskih pravoslavnih crkava danas obeležavaju Novu godinu po
Julijanskom kalendaru, koja se u Srbiji naziva i srpska Nova godina, a
obeležava se i Obrezanje Isusa Hrista i sveti Vasilije Veliki.
Novu
godinu danas obeležavaju Jerusalimska crkva, Ruska crkva, Srpska pravoslavna
crkva, Gruzijanska patrijaršija i Sveta Gora Atonska.
Tokom
istorije hrišćanstva nije bilo jedinstva u tome od kada bi trebalo računati
početak godine. Nekada je to bio mart, a potom i Uskrs.
Sveti
Amvrosije Mediolanski kaže da bi godinu trebalo početi u septembru, u slavu
Svetog cara Konstantina, rođenog u Nišu.
U
Vizantiji je još dugo bilo dvoumljenja. Prvi i Šesti vaseljenski sabori
smatraju da je dobro da se početak godine stavi u septembar, nalazeći za to
biblijsko opravdanje.
Novi
zavet uči da je Isus Hrist oko praznika jevrejske Nove godine, ušavši u sinagogu,
oglasio godinu milosti Gospodnje.
U
Srbiji je do cara Dušana bilo dokumenata u kojima godina počinje u martu.
Od
1989. godine ovaj dan se, na predlog vaseljenskog patrijarha, obeležava kao Dan
tvari Božije, odnosno svega od Boga stvorenog.
Ovaj
praznik "podseća ljude na brigu o životnoj sredini i prirodi uopšte koja
je nemarnim, neodgovornim i krajnje nehrišćanskim delovanjem čovekovim bolno
ranjena i nasilnički ugrožena".
OBREZANJE HRISTOVO
Hrist
(Božiji sin) je obrezan u hramu osmog dana po rođenju, shodno jevrejskim
običajima i tada su mu nadenuli ime Isus.
Obrezanje
pokazuje da je primio na sebe istinsko ljudsko telo, a ne prividno, kako su
kasnije o njemu učili jeretici.
Isus
je obrezan i jer je hteo da ispuni zakon, koji je sam dao kroz proroke i
praoce.
Ispunivši
taj zakonski propis, on ga je zamenio krštenjem u Svojoj crkvi.
"Jer
u Hristu Isusu niti što pomaže obrezanje ni neobrezanje, nego nova tvar"
(Gal. 6, 15), objavljuje apostol Pavle u Novom zavetu.
ŠTA VAM JE ČINITI NA DANAŠNJI DAN
U
hramovima se moli Gospodu Isusu Hristu da blagoslovi venac godine, da sačuva
pravoslavlje u miru, da godina protekne dobro, da gradove Bog sačuva
nepovređene, da hristoljubivog vladara zemlje zaštiti i daruje mu pobedu nad
protivnicima.
Moli
se i za pobedu nad krivoverstvom, za plodove zemaljske, zdrav vazduh, kišu sa
nebesa i za izbavljenje od svih nevolja.
Srbi
praznik posvećen obrezanju Isusa Hrista nazivaju i Mali Božić, pa se u mnogim
krajevima na današnji dan ponavljaju neki obredi i radnje svojstveni
praznovanju Hristovog rođenja.
U
nekim krajevima se na taj dan spaljuju ostaci badnjaka. Kao što se za Božić
mesi česnica, za Mali Božić se mesi poseban obredni hleb "vasilica",
u koji se stavlja zrnevlje mnogih žitarica, bundeve, pasulja, bobice drena – za
zdravlje i metalni novčić kao simbol bogatstva i sreće.
Veruje
se da se danas ne treba svađati, jer će ljude u protivnom cele godine terati
baksuz, dok se u nekim krajevima veruje da se danas posebno treba čuvati da vas
neko ne prevari.
Pravoslavna
Nova godina se u novije vreme proslavlja kao i Nova godina 31. decembra, ljudi
se okupljaju u restoranima i kućama, prejedaju se, napijaju i pucaju, a u ponoć
se ljube i žele jedni drugima sreću.
Stari
su govorili da bi novo leto trebalo dočekati budan, a da neudate devojke gataju
ako žele da znaju da li će se te godine udati i za koga.
Devojke
u Bosni su gatale tako što su se pre svanuća pele na tavan, bacale svoju obuću
kroz vrata, pa ako obuća, kad padne, stoji u smeru suprotnom od kuće – to je
znak da će u tom pravcu i otići, odnosno udati se. Na Kosovu se verovalo da
devojka koja ne može da se uda treba na Mali Božić da prenoći u tuđoj kući, pa
će odmah biti isprošena.
Mnogi
božićni obredi i radnje u Srba su ponavljani ili su imali svoj završni deo o
Malom Božiću, od običaja u Vojvodini da se na raskršćima pale vatre, do
spaljivanja ostataka badnjaka u Hercegovini.
Na
ovaj dan se mesio i kolač "vasilica", sličan česnici. Kolač se šarao
sa tri uvezane trske ili sa tri drenove grančice uvezane crvenim koncem, koje
su, po narodnom tumačenju, predstavljale Sveto trojstvo.
U
nekim krajevima se verovalo da će biti rodna godina ako na ovaj dan padne sneg
ili bude oblačno.
SVETI VASILIJE VELIKI - PČELA CRKVE HRISTOVE
Sveti
Vasilije Veliki bio je jedan od jedan od najobrazovanijih otaca hrišćanske
crkve.
Rođen
je u vreme cara Konstantina, 329. godine. Još kao nekršten učio se 15 godina u
Atini filosofiji, retorici, astronomiji i svima ostalim svetskim naukama toga
vremena.
Školski
drugovi su mu bili Grigorije Bogoslov i Julijan, kasnije car odstupnik.
Vasilije se u zrelim godinama krstio na reci Jordan sa svojim bivšim učiteljem
Evulom. Bio je episkop Kesarije Kapadokijske gotovo 10 godina, a završio je
zemaljski život napunivši 50 godina.
U
crkvenoj službi naziva se pčelom crkve Hristove, koja nosi med vernima i žaokom
svojom bode jeretike. Sačuvana su brojna Vasilijeva dela - bogoslovska,
apologetska, podvižnička i kanonska.
Po
njemu je nazvana i crkvena služba, koja se obavlja 10 puta u godini: 1.
januara, uoči Božića, uoči Bogojavljenja, u sve nedelje Časnog posta osim
Cvetne nedelje, na Veliki četvrtak i na Veliku subotu. Sveti Vasilije Veliki je
umro 1. januara 379. godine.