Dođu
tako vremena kada čovjek traži mir više od svega.
Dođu
tako vremena kada čovjek shvati da precijenio moć iskustava jer jednom kada ona
prođu od njih ostanu samo blijede uspomene koje nemaju moć oblikovati
budućnost, davati snagu u teškim trenucima, buditi one jake osjećaje pri
uspomeni na njih. Sva uspinjanja na vrhunce gleda tada iz jednog drugog kuta i
pita se zašto je to činimo, čemu je te snove ostvarivao kada više niti malo ne
uživa u pogledu na njih.
Dođu
tako vremena kada čovjek traži mir više od svega. Nije mu više bitno biti u
središtu zbivanja, znati da je viđen, osjetiti da se o njemu priča, bilo
pozitivno, bilo negativno. Nije mu više važno imati onu masu ljudi oko sebe
koji će napraviti dobru zabavu i u kojoj će i on na neki način uživati, nisu mu
više bitne avanture koje će iscijediti do zadnje kaplje adrenalina, niti
egzotična mjesta o kojima je uvijek sanjao i želio ih posjetiti.
Dođu
tako vremena kada čovjek traži mir više od svega. Dođu vremena kada se čovjek
umori i od ljudi i od događaja, i želi samo sjediti na nekom kauču ili negdje
drugdje, pijuckati neki topli ili hladni napitak, gledati neki film ili čitati
knjigu i da ga nitko ništa ne pita, da ga nitko ni za što ne spominje. Dođu tako
vremena kada čovjek više ne želi nikome ništa dokazivati jer zna da to nema
smisla, zna da ljudi vjeruju samo u ono što hoće i kako hoće.
Dođu
tako vremena kada čovjek traži mir više od svega, kada se ne želi više pravdati
za ono što je loše učinio, niti se hvaliti za ono dobro učinjeno, jer shvaća da
to više nije bitno. Dođu tako vremena kada se čovjek prestane boriti za neka
apstraktna prava jer shvaća da mu ta borba samo uzima dragocjeni mir. Dosta mu
bude tih mrvica života koje mu drugi nude i odluči živjeti svoj život u onom
njegovom izvornom obilju a to je njegov mir.
savjetnikuspjeha.com
