Riječ
je o team menadžerici hrvatske nogometne reprezentacije Ivi Olivari.
Iva
već više od 26 godina radi u Hrvatskom nogometnom savezu, a na aktualnom
Prvenstvu brine da svaki trenutak naše reprezentacije izvan terena prođe u
najboljem mogućem redu. Njezine organizacijske vještine i neuništivi duh, zbog
kojeg je mnogi smatraju i majčinskom figurom reprezentacije, doprinose tome što
se u Rusiji piše povijest hrvatskog nogometa.
Od tenisa do nogometa
Da
joj je netko u djetinjstvu rekao kako će ostvariti uspješnu karijeru u području
nogometa, Iva mu ne bi povjerovala, no danas odlično obavlja svoj posao u
HNS-u, za koji kaže da se dogodio gotovo slučajno.
Nakon
dvije godine koje sam provela u Americi zbog tenisa koji sam igrala, vratila
sam se u Hrvatsku, udala, rodila i tražila posao. Samostalnošću Republike
Hrvatske i formiranjem Hrvatskog nogometnog saveza nastala je potreba za
uspostavom stručnih službi.
Čula
sam da je otvoreno mjesto u Međunarodnom odjelu, došla na razgovor i bila
primljena. U Međunarodnom odjelu radila sam do izbora Davora Šukera za
predsjednika HNS-a, kada je reorganizacijom formiran Nogometni odjel u kojem
sam nastavila svoje djelovanje, prisjeća se Iva.
Sport spaja ljude i ruši barijere, a ponosna sam ako moja priča i jednoj djevojci bude
inspiracija da se bavi poslom koji sanja, a koji možda nije „tipičan za žene“, kaže Iva.
Kao
team menadžerica brine o organizacijskoj strani odlaska na natjecanja, a ujedno
je i prva žena u hrvatskoj povijesti koja je sjela na klupu na najprestižnijim
nogometnim događanjima Europe i svijeta.
Prvi
put na klupu A reprezentacije sjela sam na Europskom prvenstvu u Francuskoj,
odlukom izbornika Ante Čačića, koji me priključio stručnom stožeru. Uz veliko
uzbuđenje, to je za mene prije svega bila odgovornost i velika čast, govori nam
Iva.
HNS ima više zaposlenih žena nego
muškaraca
Danas
je ona pravi dobri duh reprezentacije, izuzetno cijenjen član i osoba koja s
osmijehom rješava sve što se nađe pred njom. Iako je jedna od medijski
eksponiranijih žena iz HNS-a u posljednje vrijeme, napominje da njezine
kolegice jednako tako imaju vrlo veliku ulogu u Savezu.
Moram
naglasiti da je Hrvatski nogometni savez dobro okruženje za žene, kojih ima
više zaposlenih u Savezu od muškaraca, a neke od njih obavljaju rukovodeće
pozicije u hijerarhiji Saveza – i obavljaju ih sjajno. Sama nikada nisam
primijetila da me bilo tko gleda na drugačiji način jer sam žena, iako se
nogomet ne samo u Hrvatskoj već i u velikom dijelu svijeta doživljava kao muški
sport. Ako je i bilo nekih komentara, nikada se na njih nisam obazirala, a u
mom radnom okruženju i šefovi i kolege maksimalno me uvažavaju i poštuju,
ističe Iva.
U
tome joj je pomogao i njezin sportski duh i nekadašnje aktivno bavljenje
tenisom, a do sada se može pohvaliti odlaskom na četiri europska i četiri
svjetska prvenstva, gdje su radni dani posvećeni tome da nogometaši imaju
najbolje uvjete kako bi mogli dati sve od sebe na terenu.
Iva Olivari je prva žena u hrvatskoj povijesti koja je sjela na klupu na najprestižnijim nogometnim događanjima Europe i svijeta.
Radni
dan počne ujutro i završi navečer, ili ponekad u gluho doba noći. I tako svaki
dan, sve dok traje natjecanje. Puno je toga što treba napraviti da bi
reprezentacija doputovala, da bi se smjestila u hotelu, trenirala i na kraju
odigrala utakmicu. Kada dođe sam dan utakmice, veliki dio mog posla je već pri
završetku, samo se završavaju posljednji detalji, kaže Iva.
Obiteljska atmosfera s kolegama
U
uspješnom obavljanju posla uvelike joj pomaže i gotovo obiteljska atmosfera
koja vlada u Hrvatskom nogometnom savezu. Kako je cijeli tim već više od mjesec
dana neprestano zajedno, što na pripremama, što na samom prvenstvu, važno im je
da znaju kako se mogu osloniti jedni na druge. Kako pak većinu nogometaša
poznaje još otkako su bili djeca, oni joj itekako vjeruju.
Većinu
njih poznajem još otkada su igrali za naše reprezentacije mlađih uzrasta.
Mislim da imamo prijateljski i otvoren odnos. Međusobno se poštujemo i
uvažavamo. Moja je uloga upravo to da im budem oslonac i podrška u svemu onome
što se događa izvan terena, kako bi na terenu mogli dati svoj maksimum, ističe
Iva.
Kako
sama kaže, u tome joj pomaže i nekadašnje bavljenje sportom jer ju je, prije
svega, naučilo disciplini i poštovanju autoriteta.
Iako
je tenis pojedinačni sport, naučio me i timskom radu. Sretna sam što sam ostala
u sportu jer niti jedan posao ne može se usporediti s ovim poslom i s ponosom,
srećom i zadovoljstvom koji pruža. Fantastično je biti dio te emocije, govori
nam Iva.
Mala zemlja. Veliki snovi
Upravo
su takve emocije zavladale cijelim timom kada je hrvatska reprezentacija ušla u
polufinale ovogodišnjeg Svjetskog nogometnog prvenstva.
Teško
je opisati radost, zadovoljstvo i ponos koji smo svi osjećali u tom trenutku,
posebno jer je uspjeh došao nakon još jednog dramatičnog izvođenja
jedanaesteraca. Nije lako proživljavati takvo nešto dolje na terenu, ali ako
moramo još dva puta tako doći do pobjeda, nećemo se žaliti, napominje nam Iva,
koja ističe i koliko svim članovim HNS-a znači to što je cijela Hrvatska uz
Vatrene.
Na
njihovu autobusu kojim se voze Rusijom tijekom Prvenstva naveden je slogan
„Mala zemlja. Veliki snovi“, a upravo ih to tjera naprijed.
Nadamo
se da ćemo uspjeti ostvariti snove svih naših građana i proći još tu jednu
stepenicu do velikog finala. Scene s hrvatskih trgova koje gledamo na internetu
nevjerojatne su, nama je zapravo ovdje teško doživjeti kakva je čudesna
atmosfera u Hrvatskoj. Podrška cijele Hrvatske daje nam svima dodatnu snagu,
govori nam Iva, koja napominje da u svemu tome, kao i u njezinu svakodnevnom
poslu, veliku ulogu ima i podrška njezine obitelji.
Sreća prati hrabre
Kako
je njezin suprug sportski novinar, sport je glavna tema njihovih razgovora, no
kada su njezina djeca Fran i Lea bili mlađi, bavljenje ovim poslom bilo je
pravo umijeće.
Zaista
je trebalo jako puno dobre organizacije i prije svega pomoć moje mame da bi se
uskladile obiteljske obveze s onima u uredu. Sjećam se situacije sa Svjetskog
prvenstva u Japanu i Južnoj Koreji 2002. godine, kada je sin navijao protiv
Hrvatske kako bi se „mama i tata vratili doma“. Danas je to puno lakše, djeca
su odrasla, pa i ta dugačka izbivanja od kuće lakše prebrodimo. Međutim, znam
da su ponosni što sam dio hrvatske reprezentacije i svjesni su koliko lijepih
emocija to donosi, neovisno o radnom vremenu i stresu, napominje vrsna
menadžerica.
Upravo
zato svoj posao nikada ne bi mijenjala iako je, kako priznaje, bilo itekako
teških trenutaka. No već je od rane mladosti naučila da treba „zasukati
rukave“.
Moj
je posao sasvim sigurno jedan od „netipičnih“ za žene, no treba se pokušati
dokazati svojim radom. Doduše, u životu treba imati i malo sreće, ali kažu naši
stari da sreća prati hrabre. Sport je općenito mjesto za one koji se vole
natjecati – bilo to protiv suparnika na terenu ili nekih predrasuda izvan
njega.
Sport
spaja ljude i ruši barijere, a ponosna sam ako moja priča i jednoj djevojci
bude inspiracija da se bavi poslom koji sanja, a koji možda nije „tipičan za žene“,
zaključuje Iva Olivari, duša hrvatske reprezentacije, obiteljska žena i ponosna
vlasnica Jacka, njemačkog šnaucera.
zadovoljna.dnevnih.hr