Nekada
se znalo da mama i tata dolaze s posla u 15 časova i da nakon pripreme obroka
svi zajedno sjedaju za sto, a ta vremena kada se u porodici zajedno ručalo, kao
i porodični odnosi uopšte, u mnogome su se promijenila.
Trka
s vremenom, borba za egzistenciju, zasnivanje braka koji je temelj porodice
samo kako bi se ispunila društvena uloga i drugo uticali su da je porodica
izgubila na vrijednostima, kažu stručnjaci.
Povodom
Međunarodnog dana porodice, koji se obilježava 15. maja, stručnjaci i udruženja
skreću pažnju da je osnovna ćelija društva ugrožena, te se glasnije nego inače
stavlja fokus na ulogu i značaj porodice.
Da
je značaj porodice ogroman jer je
društvo izgrađeno na porodici, ali i da ona gubi svoje funkcije koje je ranije imala,
potvrđuju nam i sociolozi.
To
je funkcija socijalizacije kao što je priprema dece za odrastanje i novi život
jer je to postalo dosta problematično i mnoge su porodice ispustile taj deo, a
zbog trke za zaradom i očuvanjem egzistencije. Zatim, emotivna funkcija, koja
održava porodicu kao jedan zaštitni
prostor u kojem nalazimo skrovište i razvijamo zdrave i sposobne ljude je dosta
izgubila od svoje uloge, pa je sve više porodica postalo kao svaka društvena grupa, kompanija
ili udruženje, u kojima ljudi budu dok im je lepo i čim se pokaže nešto drugo,
oni ih napuštaju.
U
jednoj porodici u kojoj otac radi naizmjenično prvu, drugu i treću smjenu, a
majka ima radno vrijeme od osam do 16 sati,
a dvoje djece studira, kažu da ima dana i kad se ne viđaju u kući.
"Trčimo
za svojim poslovima kako bismo zaradili skromne plate, a djeca su na fakultetu
ili uveče sa društvom. Ručamo zajedno tek na Božić, Vaskrs ili krsnu slavu. Ostalim
danima svako jede kad stigne, ne pamtim kad smo imali zajednički porodični
ručak. To sam ja često imala u svom djetinjstvu, sada više nije tako i u tom
kontekstu se izmijenila porodica", kazala je majka ove porodice.
Sociolozi
smatraju da na porodicu dosta utiče i pritisak okruženja i težnja da ljudi budu
slobodni, samostalni, što je učinila liberalistička ideologija koja želi da
čovjeka vuče iz porodice da bi lakše
manipulisao njime i pretvorio ga u potrošača.
Takođe,
smatraju da su dovoljan dokaz tome i rialiti emisije, koje pokazuju da porodica
nema nikakav značaj jer ga dobijaju pojedinci, a zbog toga mladi teže da se što
prije riješe porodice jer im ona dođe kao nekakav teret.
ODLAZAK NA TERAPIJU:
Najčešći
problemi zbog kojih se građani javljaju u porodična savjetovališta odnose se na
bračne i partnerske odnose izražene kroz
nezadovoljstvo bračnim životom supružnika, nevjerstvo, ljubomoru, nepovjerenje,
fizičko i emocionalno udaljavanje supružnika, bračne konflikte i sl. Zatim,
prisutni su i problemi vezani za roditeljski odnos, dijete - roditelj koji se
manifestuju kroz neusaglašenost roditeljskih uloga, nemogućnosti ostvarivanja
roditeljskog saveza, probleme u komunikaciji roditelj - dijete i slično, a
svakako prisutna je i problematika disfunkcionalnosti porodičnih odnosa.
Probleme
u porodičnoj zajednici u savjetovalištima rješavaju kroz savjetodavno-terapeutske
tretmane, a koji se odvijaju između terapeuta i korisnika usluga (pojedinaca,
partnera, porodica i grupa) i sastoji se od niza stručnih tehnika.
Cilj
savjetodavno-terapeutskog tretmana promjena do koje se dolazi u terapijskom
procesu na postepen i strukturiran način što omogućava otklanjanje problema
koji ograničavaju funkcioniranje porodice i njenih članova.
Savjetodavno-terapeutske
usluge pružaju terapeuti koji u svom radu primjenjuju tehnike sistemske
porodične terapije i komplementarne tehnike drugih terapijskih škola. Usluge se
pružaju kroz individulani, dijadni/partnerski i porodični oblik rada, što ovisi
o poteškoći ili problemu korisnika, njegovim očekivanjima, cilja tretmana i
broju članova porodice koji su uključeni u tretman.
Razgovor
između terapeuta i korisnika razlikuje se od bilo kog drugog razgovora jer
podrazumijeva autentičnost terapeuta, empatiju, poštivanje dostojanstva osobe
sa kojom razgovara.
U
savjetovalištima sprovode projekte koji jačaju porodicu kao stub društva i
razvijaju pozitivne osobe kod njenih
svih članova.
Organizuju
se razni kursevi koji mogu pomoći zapošljavanju članova porodica, predavanja iz
ekologije i društvenih djelatnosti, druženja članova na kojima se priča o
odgoju, djeci i slično. U većini slučajeva, savjetovalištima se obraćaju zbog
finansijskih problema, gdje im pomažu organizujući humanitarne akcije zajedno
sa drugim organizacijama.
U
mnogim porodicama priznaju i da moderna tehnologija uzima danak sve manjeg
otvorenog dijaloga i razgovora uživo, pa i kad se članovi porodice okupe, svi
gledaju u svoje telefone ili "vise na Facebooku".
Svjetski
dan porodice, 15. maj, obilježava se širom svijeta od 1993. godine, kada ga je
Generalna skupština Ujedinjenih nacija proglasila Svjetskim danom porodice sa
ciljem da ohrabri zemlje članice da prepoznaju potrebu za osnaživanjem porodice
kao institucije.
nezavisne.com
