Ljubav
je najvažnija stvar na svijetu, pisala sam u svojim dnevnicima, koje sam počela
voditi kao sasvim mala...
Iako
tada, kao i danas, nisam bila sigurna u pravo značenje te riječi, znala sam da
je to nešto jako bitno, ono o čemu sam čitala i o čemu sam slušala, krišom, dok
je sestra tiho pričala na telefon sa svojom najboljom prijateljicom.
A
onda je nešto što se zove ljubav počelo da se dešava meni i oko mene. Prvi
pogled, prva simpatija koja me čekala ispred kuće sa Kiki bombonom koju sam
stiskala u ruci na putu do škole. Pa onda druga, koja me pratila kući na
biciklu. Pa onda još jedna, koja me prvi put poljubila. Ljubavi su se dešavale,
počinjale, trajale, prestajale. Ono o čemu sam maštala, o čemu sam sanjala, šta
volim a šta ne, šta me nervira a šta veseli, sreću zbog nekoga kao i tugu
rastanka nesebično sam dijelila sa divnim osobama, koje su me svojim prisustvom
u mom životu učinile boljom, bogatijom, srećnijom. Dijelila sam tajne sa onima
za koje sam bila sigurna da će ih čuvati. Prijateljicama. Neke znam od rođenja,
neke sam sretala usput, neke upoznavala čudnim kanalima sudbine. Sada, mnogo
godina kasnije, kada razmišljam o njima shvatam da sam vremenom, sa potpunim
pravom, prijateljstvo stavila u vrh životnih prioriteta.
Ta
neobična sestrinstva, sastavljena od različitih shvatanja, kultura, pogleda na
svijet, vodila su me kroz život, radovala se sa mnom, podržavala me u najvećim
i najbitnijim odlukama. Nikada nisu raskinula ili me ostavila na cjedilu. Nisu
očekivala da uvijek budem skockana, nasmijana i tolerantna. Naprotiv, voljela
su me i kada sam sebi bila najveći neprijatelj, ljuta, mrzovoljna, tužna.
Tolerisala moje nadrndane trenutke nikada mi ih ne prebacujući.
Kao
puno mlađu, porazi me nisu puno doticali, vjerovatno zato što kraj veze, lošu
ocjenu, bezazlenu grešku nisam smatrala nekim velikim gubitkom. Mnogo je
dešavanja, iščekivanja, radosti koje pruža život, toliko toga ima da se radi,
uči, popravlja, gradi. I ja sam hrabro išla dalje. Godinama, početni
entuzijazam i dobra volja polako splašnjavaju ustupajući mjesto surovim
istinama i pričama da smo svi različiti, da svijet nije jabuka i da nisu svi
ljudi dobri. Da su muškarci sa Marsa a žene sa Venere. I uhvatim se u začaranom
krugu gdje pokušavam sa svojim prijateljicama odmotati klupko i otkriti zašto,
o zašto nije zvao. Sjedeći sa njima i satima raspravljajući o tužnom, starom
problemu čula sam najsmješnije, najtužnije, najstrašnije priče koje veza između
dvoje ljudi može da ispriča. Priče o prevarama, lažima, izdajama. O malim
trikovima, bacanju čežnje, izazivanju ljubomore. O bezrazložnom taktiziranju. O
ukusima poljubaca. O dobrom seksu. O lošem seksu.
Družeći
se sa njima otkrivala sam različite muzičke ukuse pričajući o roku, o panku, o
džezu. O narodnjacima i njihovim jadnim, tanjušnim stihovima i lošim porivima
koje bude. O vinu i viskiju. O glupostima koje se naprave kada se popije čašica
više. O mamurluku. O književnosti, ekonomiji, istoriji. O šopingu i cipelama. O
ekonomskoj krizi. O političarima, lopovima, prevarantima, siromašnima,
bogatašima.
O
svemu.
Prijateljice
su me naučile da poraz pretvorim u pobjedu, blam u anegdotu, otvorenost u
vrlinu. Prijateljice su me tješile dok sam pričala o najdubljim neuzvraćenim
emocijama koje sam osjetila prema nekom muškarcu. Slušale su me dok sam satima
vrtila istu priču. Pokušavale odgonetnuti zašto se prevare dešavaju. Podržavale
da ga pozovem. Podržavale da ga ne pozovem. Klimale glavom dok sam pričala o
njegovim vrlinama. Učestvovale dok sam mu tražila mane.
Slušale
o glavobolji tražeći lijek za migrenu, nudeći adrese bioenergetičara,
akupunkturista, nadriljekara, ljekara. Govorile samo meni kada bi me
kritikovale a svima kada bi me hvalile. Ukazivale gdje griješim. Ljutile se
nikada ne govoreći „jesmo ti rekle“ kada ih ne bih poslušala.
Pričajući
i povjeravajući se, slušajući tajne i ljubomorno ih čuvajući, otkrivala sam
novu dimenziju ljubavi za koju ne moram brinuti da li će biti uzvraćena,
ljubavi koja traži samo jedno: iskrenost, bez straha o nerazumijevanju,
iskrenost koja se vraća povjerenjem i pouzdanošću
Čuvajte
prijatelje. Njegujte te odnose koji nas prate kroz čitav život i pomažu nam da
razumijemo, da se radujemo, da utješimo. Neka prijateljstva će se prorijediti i
zbog nedostatka vremena, geografske udaljenosti ili drugih razloga što nam ih
nameće ubrzani način života, postati malo manje neophodna ali nekako malo više
vrijedna. Najbolje kod prijateljstva je što se u njih stupa dobrovoljno,
slijedeći sebe i svoj ukus. A malo je stvari u životu koje možete tako
beskompromisno izabrati. Izaberite prijateljstvo jer je ono siguran oslonac u
vremenu bez oslonca, bogatstvo u svijetu bez bogatstva. Ako imate prijatelje,
ne brinite jer nećete biti napušteni, tužni, ostavljeni, sami.
Ljubav
prema muškarcu ima rok trajanja. Prema prijateljima ne, jer vas pravi
prijatelji vole bez obzira koliko dugo ste zajedno. Vole vas zauvijek.
Izvor: cosmopolitan.rs
