
C
reaktivni protein (CRP) poznat je u laboratorijskoj dijagnostici kao najviše
ispitivan protein plazme, koji služi kao upalni marker, zbog čega je važan
indikator kod upale, nekroze tkiva ili traume. Ima visoku osjetljivost i malu
specifičnost. Uz njega, u krvi postoje i drugi tzv. upalni proteini, poput
fibrinogena, amiloida A i interleukina 6. Kod zdravih osoba CRP je prisutan u
vrlo niskim koncentracijama
CRP
pripada pentraksinskoj proteinskoj porodici, a proizvode ga jetra i masne
stanice (adipociti). Po sastavu je glikoprotein molekularne mase 110 kD, prema
obliku prstenasti pentamer, a prema svojstvima je član skupine proteina poznatih
kao reaktanti akutne faze upale. Naime, njegove vrijednosti strelovito rastu u
slučaju akutne upale, pa tako mogu porasti i stotinu puta u roku samo 24 sata.
Stoga se posljednjih godina CRP u dijagnostici često koristi kao zamjenski test
za sedimentaciju eritrocita (SE), koja se u dijagnostičke svrhe koristi više od
50 godina.
U
fazi nespecifičnoga imunog odgovora organizma na neku infekciju, CRP je važan
imunološki protein. Povećanje njegove koncentracije u krvi nastaje već šest do
devet sati nakon početka infekcije, a maksimum doseže za jedan do tri dana,
nakon prethodnog porasta koncentracije interleukina 6, kojeg izlučuju različite
imunološke stanice. Njegovi imunološki učinci su brojni: aktivacija
komplementa, supresija ili aktivacija određenih tipova T-limfocita i prozvodnje
nekih citokina, mogućnost vezanja bakterijskih polisaharida i fosfolipida iz
tkiva oštećenih upalom, traumom ili infekcijom.
Najčešća primjena
Najčešće
se koristi za potvrdu postojanja akutnih upala, zatim organskih bolesti, poput
infarkta srčanog mišića, infekcije ili tromboze, te raznih kroničnih bolesnih
stanja, kao što su kronične upale, reumatske bolesti i maligni tumori.
Važan
je za razlikovanje virusnih od bakterijskih upala. Naime, kod virusnih
infekcija koje prate povišena sedimentacija i povišen broj leukocita, CRP
ostaje u nižim granicama vrijednosti nego ako je posrijedi bakterijska
infekcija, u slučaju koje je njegov porast puno viši.
Uspješno
se primjenjuje i u razlikovnoj dijagnostici upala zglobova i mišića, kod ranog
otkrića upala zglobnih ovojnica, kao pomoć u dijagnostici simptoma i bolesti
probavnog sustava, osobito za razlikovanje iritabilnog kolona od neke organske
bolesti crijeva, kao i razlikovanje ulceroznog kolitisa od Crohnove bolesti.
Osim
za otkriće akutnih upalnih reakcija, procjene koncentracije CRP-a korisne su i
u procjeni napredovanja bolesti, odnosno učinkovitosti terapije. Tako će npr.
uspješnom primjenom antibiotske terapije CRP koncentracija u serumu pasti brže
od sedimentacije eritrocita, pa se praćenjem njegove koncentracije može
spriječiti nepotrebno uzimanje manje djelotvornog ili nedjelotvornog
antibiotika, odnosno na vrijeme ga zamijeniti djelotvornijim. U tom smislu
određivanje vrijednosti CRP-a od iznimne je važnosti i u dijagnostici i
praćenju terapije infekcija u nedonoščadi i novorođenčadi.
Nakon
kirurških operacija, koncentracija CRP-a raste za dva do šest sati, a pada do
trećeg dana nakon operacije. Ne dođe li do pada vrijednosti CRP-a nakon tog
vremena, to upućuje na infekciju kao komplikaciju operativnog zahvata.
Referentne i ostale
vrijednosti
Prije
vađenja krvi u medicinskom laboratoriju nisu potrebne posebne pripreme.
Koncentracija CRP-a određuje se iz uzorka tekućeg dijela krvi (seruma ili
plazme) biokemijskim testiranjem raznim metodama (ELISA test, brza
imunodifuzija, aglutinacija...), a posljednjih nekoliko godina najčešće metodom
imunoturbidimetrije.
Referentna
vrijednost ne razlikuje se kod muškaraca i žena, a varira od laboratorija do
laboratorija - od 0 do 1,0 mg/dL ili manje od 10 mg/L. Uz to, nema statistički
značajnih razlika s obzirom na razinu CRP-a u odnosu na dob.
Pozitivan
CRP test daje informaciju o postojanju upalnih zbivanja u organizmu, među
kojima su najčešća karcinom, bolesti vezivnog tkiva, infarkt srca, infekcije,
upalne bolesti crijeva, lupus eritematodes, pneumokokna upala pluća,
reumatoidni artritis, reumatska groznica, tuberkuloza, itd.
Normalna
razina ovog proteina u krvi ipak ne isključuje mogućnost blažih lokaliziranih
upala ili kroničnih bolesti, kao što su ulcerozni kolitis ili sistemski lupus
eritematodes.
Čimbenici
koji mogu promijeniti vrijednosti CRP-a u serumu mogu biti biološki i
analitički. Od bioloških to su: pojačan fizički napor, visoka kronološka dob,
trudnoća (osobito posljednjih nekoliko mjeseci), uzimanje oralnih
kontraceptiva, pušenje i visoka nadmorska visina. Najčešća dva analitička
čimbenika koja mogu utjecati na vrijednost CRP-a su povišene masnoće u serumu
(lipemija) i postojanje tzv. reumatoidnih faktora.
Pušači
imaju i statistički značajno više serumske vrijednosti CRP-a od nepušača, dok u
serumu osoba s normalnim i povišenim vrijednostima kolesterola i triglicerida
nema statistički značajne razlike u vrijednostima ovog proteina. Osim kod
kardiovaskularnih bolesti, povišena razina CRP-a česta je kod šećerne bolesti i
arterijske hipertenzije.
Procjena kardiovaskularnog
rizika
Prema
vrijednostima visoko osjetljivog CRP-a (tzv. high sensitivity - hs-CRP) može se
procijeniti rizik od kardiovaskularnih bolesti:
hs-CRP
manji od 1 mg/L - nizak rizik
hs-CRP
od 1-3 mg/L - umjeren rizik
hs-CRP
veći od 3 mg/L - visok rizik.
Nerealno
snižene vrijednosti CRP-a može se naći u osoba koje su na terapiji lijekovima
za smanjenje masnoća u krvi (statinima) ili na terapiji aspirinom.
Mjerenje
koncentracija CRP-a u serumu pokazalo se vrlo važnim i dobrim pokazateljem
rizika za nastanak infarkta srčanog mišića u osoba kod kojih istodobno postoji
nekoliko čimbenika rizika za tu bolest, ali i kod onih koji imaju niske
vrijednosti LDL kolesterola u krvi. Naime, budući da je dokazano da CRP potiče
aterosklerozu, njegove povišene vrijednosti mogu pomoći u objašnjenju razloga
zbog kojih neke osobe dožive akutni infarkt srčanog mišića ili moždani udar
iako su im koncentracije lipida u krvi normalne.
Prema
brojnim istraživanjima, ovaj protein pokazao se i kao visoko prediktivan u
smislu najave mogućega sljedećeg infarkta, moždanog udara ili bolesti
perifernih arterija, a koristan je i za praćenje učinkovitosti liječenja
kardiovaskularnih bolesti.
Izvor: vasezdravlje.com